U rubrici Knjiga tvoga profesora Biblioteka Fakulteta islamskih nauka predstavlja i preporučuje studentima korisne i zanimljive naslove nastavnika i saradnika Fakulteta.
Knjiga r. profesora Samira Beglerovića Tesavvuf Bosne u vidicima Fejzulaha Hadžibajrića: vjerski i kulturni razvoj bosanskih muslimana u prvoj polovini XX stoljeća, Bookline, Sarajevo, 2014.
Profesor Samir Beglerović kroz život i djelovanje Fejzulaha Hadžibajrića na razumljiv način temeljito i sistematski predstavlja tesavvuf kao sudionika u društveno-historijskim dešavanjima i islamsko-teološkoj misli Bosne i Hercegovine od posljednjih godina austrougarske vladavine do šezdesetih godina 20. stoljeća obilježenih rušenjem Isa-begove tekije u Sarajevu 1957. godine.
Profesor Beglerović znalački razlučuje niti tog turbulentnog perioda naše historije da bi ih ponovno prepoznavao spletene u različitim vezama i odnosima što će čitaocu izbistriti mjesto tesavvufa unutar tadašnjih društveno-historijskih i religijsko-kulturnih okolnosti. On našoj pažnji preporučuje važna imena bosanskog tesavvufa i iznosi njemu dostupne informacije i saznanja o njihovom životu, radu i doprinosu bosanskom vjerskom i kulturnom životu, kao što je na primjer, ime Mujage Merhemića, uglednog sarajevskog posjednika i trgovca, mecene i mesnevihana (prevodilac i tumač poznatog djela Mesnevija Dželaluddina Rumija). Osim toga, profesor Beglerović osvjetljava, do sada uglavnom prešućivanu, ulogu nekih naših vodećih alima u tesavvufskom životu Bosne. Na primjer, on nas podsjeća da je u našoj pisanoj baštini skoro u potpunosti potisnut tesavvufski identitet reisa Džemaludina Čauševića, pripadnika mevlevijskog tarikata i mesnevihana, naglašavanjem rasprava o pravnom statusu nošenja šešira, pokrivanja lica kod žena i slično. Prilikom njegove inauguracije za reisul-ulemu u Begovoj džamiji održan je mevlevijski zikr koji je predvodio šejh Isa-begove tekije u Sarajevu, Ruhija Šehović. Drugi primjer je Mehmed Handžić koji je raspravljajući o pitanju tekija u Jugoslaviji, naravno, osudio zastranjenja pojedinih derviških pripadnika i vođa, ali i istakao da je zadaća tesavvufa popravljanje duše, liječenje raznih duševnih poroka i mahana, upoznavanje vrijednosti vječnog života i ništavila ovog prolaznog svijeta. Mehmed Handžić bio je inicijator ponovnog pokretanja predavanja Mesnevije u kući Mujage Merhemića 1942. godine, kojom prilikom je lično održao inauguralno predavanje na arapskom jeziku
Profesor Beglerović, također, razlučuje finese u odnosima bosanske uleme i orijentalista, navodeći brojne primjere kojima potkrjepljuje svoje uvide i ocjene. On hrabro i otvoreno opisuje socijalistički progon Fejzulaha Hadžibajrića i njegov gubitak svih pozicija u Zajednici spominjući imenom i prezimenom ljude koji su, nažalost, bili nositelji tog nečasnog čina.
U svojoj prepoznatljivoj skromnosti i samozatajnosti, profesor Beglerović nije posebno naglašavao izlazak ove knjige iz štampe. Mi, koristeći ovu priliku da podsjetimo na nju, napominjemo da je ova knjiga nezaobilazno štivo za sve koji žele imati uvid u mjesto tesavvufa u našoj religijskoj i kulturnoj historiji s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Ona nas podsjeća da je tesavvuf, ustvari, bio sastavni dio bosanskog islama sve od izgradnje Isa-begove musafirhane i zavije 1462. godine i Gazi Husrev-begovog hanikaha 1531. godine do današnjega dana.
Profesor Beglerović u tekstu ove knjige opetovano najavljuje i izdanje njenog drugog dijela koji bi tretirao period od 1957. do danas i koji je, po njegovi riječima, bio, manje-više, spreman. Nadati se da će naša javnost biti obogaćena i nastavkom ove studije.
dr. sc. Fatima Kadić