Muftija Nedžad Grabus: Na svijetu se ništa ne poklanja, pogotovo ne sloboda
“Muslimanski diskurs mora biti jasno izražen, nikada se ne smije posegnuti za nasiljem niti pravdati nasilje ili terorizam, niti se bilo koji problem u demokratskom društvu može izražavati kroz nasilje”.
Muslimani u Evropi suočavaju s različitim izazovima poštivanja njihovih prava na slobodu vjere i vjerskih uvjerenja, o pitanjima identiteta, prihvaćenosti u zemljama Evropske unije, odnosa prema islamu, rastuće islamofobije. O razumijevanju aktuelnih procesa koji se tiču muslimana i njihove pozicije u Evropi razgovarali smo s Nedžadom Grabusom, muftijom ljubljanskim.
Razgovarala: Senada Tahirović
Preporod: Iako je “muslimansko” pitanje u Evropi aktuelno već desetljećima, posljednjih mjeseci se intenziviraju razgovori o pitanju položaja muslimana u Evropi. Neposredno su ih, čini se, inicirali događaji, prije svega, u Francuskoj, kada su otvorena su nova-stara pitanja vjerskih prava, “karikatura” i ekstremističkog nasilja.
Grabus: Pitanje uređenja društva, organizacije države, pravnih i političkih sistema su teme važne za sve ljude na ovome svijetu. U zapadno-evropskoj kulturi koja se primarno zasniva na dugoj tradiciji razvoja i prilagođavanja rimskog prava, grčke filozofije i sistematizirane kršćanske teologije, definiran je odnos distribucije institucionalne moći u državi. Ta distribucija moći je doprinijela značajnoj društvenoj koheziji koja je omogućila socijalnu stabilnost, ekonomski razvoj, intelektualnu slobodu i, konačno, dovela do poštivanja individualnih i kolektivnih prava. To nije postignuto samo mirnim putem niti isključivo kroz kulturno sazrijevanje društva.
Crkva se teškom mukom odricala svjetovne moći, vlasti i dominacije nad ljudskim životima. Ideje o vjerskoj slobodi najprije su zasnovane u Ustavu SAD-a u 18. stoljeću, a opće ideje o jednakosti među ljudima definirane nakon Francuske revolucije inspirirale su intelektualne elite i narodne mase širom Evrope i svijeta. To su unutarnji procesi koji su se odvijali unutar većinskog kršćanskog okruženja u kojima je Crkva stoljećima, zajedno sa apsolutističkim vladarima, imala dominaciju u svim važnijim društvenim pitanjima.
Naravno, politike evropskih sila u Africi, Aziji i Južnoj Americi nisu poštovale niti zahtijevale iste standarde i vrijednosti kao na “domaćem” tlu. Taj problem je u znatnoj mjeri odredio političku poziciju posebno velikog dijela Sjeverne i podsaharske Afrike s većinskim muslimanskim stanovništvom. Odnos kolonijalnih sila prema tom dijelu svijeta obilježen je nasiljem i asimilacijom sve do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća. Standardi poštivanja sloboda su općenito prihvaćena pitanja u demokratskim društvima. No, pitanje slobode izražavanja nije suštinski problem kada su posrijedi muslimani u Francuskoj ili općenito na Zapadu. Pitanje je izuzetno složeno jer muslimanska statistička manjina na Zapadu, koja često odražava većinsko muslimansko mišljenje, nosi terete s kojima se nije kadra hrvati na intelektualnoj ili medijskoj sceni.
Francuska ima izuzetno važan utjecaj u značajnom broju zemalja s većinskim muslimanskim stanovništvom ne samo kao ekonomska, vojna i politička sila nego i kao simbol razvijene, demokratske i napredne države. U mnogim zemljama u Africi se francuski jezik govori kao prvi ili službeni jezik države. Problem je, naravno, i kolonijalno naslijeđe koje se često koristi kao opravdanje s jedne ili s druge strane za nasilje. Navedeni i drugi problemi usložnjavaju definiranje fenomena s kojim se suočavamo i ne dozvoljavaju njegovo pojednostavljivanje. Više od jednog stoljeća u Francuskoj je potisnuto vjersko pitanje na marginu društva, a sada se otvara na brutalan način zbog problema terorizma. Nakon pada Gadafija Libija je u haosu, različite države preko svojih posrednika bore se za utjecaje. Pitanje karikatura je na površinu izbacilo različite antagonizme u međunarodnim odnosima, ali i dodatno pokrenulo raspravu o pitanjima slobode govora te problemu ekstremizma i terorizma.
Preporod: Unatoč složenosti situacije, nasilje je tema koja dominira raspravama o islamu u javnom diskursu većine Zapadnih zemalja. Zašto?
Grabus: Muslimani su općenito, odnosno države s većinskim muslimanskim stanovništvom, skoro cijelo 20. stoljeće bili potpuno potisnuti sa svjetske političke pozornice. Od prvih godina islamske povijesti postoje pogledi i definicije islama iz pera kršćanskih autora. Prve zapise o islamu za nemuslimansko, primarno kršćansko, čitateljstvo pisali su visoko obrazovani svećenici, kao što je bio Ivan Damaščanin.
Kod nas je olahko prešućena knjiga Muhammed u Evropi u izdanju Preporoda i Medžlisa IZ Sarajevo, autorice Minou Reeves, u kojoj je tekstualnom analizom i komparativnom metodom na akademskom nivou predstavljen hiljadugodišnji pogled na Muhammeda, a.s. u evropskoj literaturi.
Dominantan i kontinuiran pristup tim temama jeste da je islamu kao religiji inherentno nasilje, to je narativ koji islam predstavlja kao “religiju mača, militantnu i netolerantnu prema drugim vjerama”. To je narativ koji je preovlađujući u evropskom obrazovnom sistemu, medijskom diskursu i posebno unutar desničarskih krugova u Evropi. Muslimanima se najviše prigovara da su silom preuzeli područja na kojima se etabliralo rano kršćanstvo, osvojili ih i prognali kršćane. To je pitanje kojemu se mora posvetiti više pažnje u studiju na našim fakultetima.
Preporod: Čuju li se muslimanski glasovi u takvom javnom diskursu?
Grabus: Naše stalno ponavljanje da je islam religija mira, da je Sami Bog “Mir” i da od Njega dolazi mir ne dopire do ušiju radikalnih elemenata ni među muslimanima, a pogotovo među nemuslimanima, jer ne postoji sistematiziran, koordiniran i kontinuiran program među najvažnijim muslimanskim centrima moći o problemu nasilja i mira u vjerskom diskursu. Postoji više vrsta nasilja, ali nasilje zasnovano na ideološkom pogledu na vjeru kojim su inspirirani mladi ljudi na Zapadu odrasli u getoiziranim predgrađima velikih gradova ili potiču iz muslimanskih zemalja nanosi nepopravljivo i dugoročno pogubnu štetu muslimanima ne samo na Zapadu, nego općenito muslimanima u svijetu. Političko lamentiranje i atribuiranje nasilja islamskim odrednicama frustrira muslimane i čini ih podređenim i nemoćnim u slobodnom društvu.
Naše evropsko iskustvo to potvrđuje. Muslimanski diskurs mora biti jasno izražen, nikada se ne smije posegnuti za nasiljem niti pravdati nasilje ili terorizam, niti se bilo koji problem u demokratskom društvu može izražavati kroz nasilje.
Cijeli intervju dostupan u štampanom i digitalnom izdanju Preporoda.
(Preporod.info)