U ponedjeljak, 16. maja, na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu kandidatkinja mr. Fatima Žutić odbranila je doktorsku disertaciju o temi “Tradicionalna molitvena prostirka kao umjetnički izražaj islamskih kozmoloških simbola”.
Disertacija je odbranjena pred Komisijom u sastavu: prof. dr. Rešid Hafizović, predsjednik, emeritus Ibrahim Krzović, mentor i član i prof. dr. Walter B. Denny, komentor i član. Ova doktorska disertacija dr. Žutić predstavlja nastavak njenog višegodišnjeg stručnog rada u oblastima islamske umjetnosti, tradicije islamske umjetnosti u Bosni i Hercegovini te, konkretno, bavljenja područjem koje tretira pitanja orijentalnih tepiha te molitvenih prostirki – serdžadi.
Na početku istraživanja, ističe dr. Žutić za Preporod, uvidjela je da serdžada – molitvena prostirka i nije dovoljno istražena, već da „po mnogim pitanjima postoje razne konfuzne teorije posebno po pitanju značenja motiva serdžade“. Tome dodaje da je od osamdesetih godina 20. stoljeća preovladavalo tumačenje motiva serdžade iz perspektive predislamskih religijskih učenja i sistema, pri čemu je islamsko učenje zanemareno. Navodi da se serdžada koristila za namaz i ostale ibadete, da je imala svoju ulogu u muslimanskom minijaturnom slikarstvu, ali i značaj u tesavvufu, potom u esnafima te bila dio posmrtnih običaja u Anadoliji i turkijskim kulturama. Također, napominje da su se serdžadom uglavnom bavili istraživači sa Zapada.
„Doprinos nauci prvog, tipološkog dijela rada, je taj što smo ponudili svjež pogled na mnoga pitanja od kojih su najvažnija da se dizajn serdžade s duplim mihrabom razvio iz serdžade s jednim mihrabom kao odraz u ogledalu i sklonost tkalje ka tkanju u punoj bilateralnoj horizontalnoj i vertikalnoj simetriji te obilježavanju centra. Zatim, utvrdili smo brojne lance stilizacije i spoznali da su se gotovo sve narodne serdžade razvile iz dvorskih ili radioničkih prototipova“, kaže dr. Žutić.
Tretirajući kulturno-religijski kontekst, dodaje ona, u radu je pokazan utjecaj islama na sve segmente anadolijskog društva od 13. stoljeća. Potom su navedeni i dokazi iz 16. stoljeća o tome da su turkmenska plemena, poznati tkalci u ovom pogledu, pripadali i nominalno i praktično sunijskom hanefijskom islamu uz izrazite sufijske tendencije. Osim toga, dr. Žutić je tretirala i polje islamske kozmologije s aspekta tesavvufa i islamske filozofije, odnosno njihovu primjenu na primjercima serdžada.
„Teoretski doprinos nauci ovoga rada je u popunjavanju velike praznine koja je postojala u svjetskoj literaturi gdje do sada nije bilo urađeno iscrpno istraživanje o molitvenoj prostirci u skladu s naučnom metodologijiom i sveobuhvatnim pristupom koji uključuje multidisciplinarni pristup: historiju islamske umjetnosti, kulturno-religijski kontekst u kojem su nastajale serdžade i filozofske spoznaje o motivima primijenjenim na njima. Praktični doprinos nauci bio bi taj da se ovim istraživanjem mogu okoristiti dizajneri i steći dublji uvid u spoznaje slikovnog izražavanja time i inspiraciju za svoja buduća djela“, naglasila je dr. Žutić.