ENES KARIĆ
Povodom izlaska drugog dopunjenog i proširenog izdanja knjige “Kraljevski grad pod sultanima – Jajce 1528. – 1878.”
Prije nepunih petnaest godina, u islamskim informativnim novinama Preporod od 15. septembra 2011. godine, objavio sam proširenu vijest naslovljenu “Grad u vremeplovu kontinuiteta”. Informacija je tada oslovila izlazak vrijedne knjige “Kraljevski grad pod sultanima – Jajce 1528.-1878”, autora profesora dr. Ismeta Bušatlića, u izdanju Medžlisa islamske zajednice Jajce. Dr. Ismet Bušatlić je bio dugogodišnji profesor povijesti islamske kulture i civilizacije na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, također i dekan FIN-a u dva mandata, u periodu od gotovo devet godina.
Vrijeme brzo prolazi, kao i mi i sve naše u njemu. Od svoga izlaska 2011. godine, ova knjiga profesora Ismeta Bušatlića je imala nekoliko promocija, a njoj pripadno i naklono čitateljstvo među historičarima, orijentalistima i teolozima dočekalo ju je sa pohvalama. Doista, te simpatije Bušatlićeva knjiga je itekako zaslužila.
Lijepo je čuti da se ove 2025. godine pojavljuje njezino drugo izdanje koje je sada osvježeno i prošireno. Osim marljivo i pomno provedene stručne redakture mr. sci. Osmana Lavića, bivšeg direktora Gazi Husrevbegove biblioteke, ovo drugo izdanje svoje knjige profesor Bušatlić je dopunio novim poglavljem “Kontinuitet tesavufske misli i tarikatske prakse u Jajcu i okolini”. K tome, tu je i izdavački pogovor Zehrudina Hadžića, glavnoga imama Medžlisa Islamske zajednice Jajce. Napokon, objavljivanje ove naše recenzije je svojevrsni pozdrav drugom izdanju ove knjige.
Život grada svjedoka
Ima mnogo ljudi, upućenih u filozofiju povijesti, koji su tvrdili da je grad jedan od najvećih izuma čovjekova uma, razuma i imaginacije. U gradovima su ljudi ustanovili glavna načela graditeljstva i disciplina nauke koje graditeljstvo profiliraju. U gradovima su procvjetale vjere i religije, gradovi su bili okrilja hramovima i svetilištima, tu su se javile filozofske škole, umjetnosti, nauke, književnosti, zanati, obrti. Također, gradovi su najveći i neosporivi dokaz da čovjek nije imao nikakvu pećinsku epohu, već je, sve otkad je bivao čovjekom, svojim umom znao graditi, potom stanovati i prebivati u onom što je sam podigao. Pa i sam nastanak država, carstava i imperija nije moguće razumjeti bez djelovanja gradova i njihove potrebe za funkcionalnim okolinama i infrastrukturama.
O znamenitim gradovima napisane su znamenite knjige. Mnogi gradovi imaju svoje biografije, i dobro su učinili oni autori koji su napisali biografije gradova, to su već sada prepoznatljiva izdanja i knjiški serijali na koje se često poziva. Uzgredno podsjećamo na divno djelo koje je napisao Robert J. Donia, Sarajevo, A Biography, koje je izišlo u Londonu 2006. godine.
Uvaženi profesor Ismet Bušatlić, u našim krugovima znamenit i kao osoba posebnog bibliofilskog uklona, pročitao je stotine djela i studija prije nego je pristupio pisanju svoga djela o Jajcu, periodu “tog kraljevskog grada pod sultanima”, u dugom platnu vremena koje se proteže od 1528. do 1878. godine. Kao vrstan historičar, Bušatlić je u bavljenju historijskim temama uvijek bio uzor drugim autorima upravo po tome što je sam u svojim studijama i knjigama pokazivao jedno važno načelo: Ne može se pisati jedna izolirana historija koja ne uzima u obzir druge historije. Naime, ne može se pisati historija grada Jajca a da se u istom mahu ne piše i historija naše Bosanske kraljevine i potom historija geopolitičkih aranžmana koje je Bosna (i Hercegovina) dobila i imala pod Osmanskim carstvom. U doksografiji općenito, u historiji posebno, nije moguće da se radi o jednom vremenu, jer nema izoliranih vremena. Riječ je o nekoliko vremena koja ne teku naporedno, već se među se isprepliću i jedna na druga utječu. Dobar je onaj historičar koji na naučan i znanstven način istražuje i obavlja rasplitanje tih vremena.