Tih i bezbrižan, ukrašen parkovima i knjižarama, Tubingen je pravi studentski gradić. Skoropridošla jesen dodatno ga uljepšava, kao i mnoštvo studenata koji su novu akademsku godinu otpočeli na Univerzitetu Karls Eberhard.
Raduje me činjenica da studenti dolaze iz svih krajeva svijeta. Pripadnici različitih nacija i podnebalja koji sjede za istim stolom poručuju drugima da ne pristaju na neukusne predrasude koje su se potkradale ranijim generacijama. Mi, svi mi, međusobno se razlikujemo, i hvala Bogu dragom pa je tako. Bez toga ne bismo mogli poštovati tuđi identitet, niti voljeti svoj.
Brojni fakulteti dio su spomenutog univerziteta. Prostiru se diljem grada, tako da je, ponekad, potrebno ići s jednog njegovog kraja na drugi. Srećom, saobraćajna gužva nije uobičajena pojava, a vozači autobusa dosad su uvidjeli da su im studenti glavna publika, a njima je svaka minuta dragocjena.
Profesori i profesorice vrlo su strastveni, entuzijastični; bez obzira na jezičku barijeru, i eventualne dodatne poteškoće, oni nastoje motivirati studente, čuti njihov glas, provokativno mišljenje, lucidnu ideju. Drago mi je što se pored pamćenja gradiva iz knjiga zahtjevaju i druge vještine, u čiju se bitnost uvjeravamo svakodnevno. Usput, provođenjem vremena u takvom ambijentu, čovjek stiče dojam da je, barem danas, pravi hendikep znati govoriti samo jedan jezik.
Ono što mi se dopada jeste činjenica da su pred početak akademske godine, svim studentima na raspolaganju (gotovo) svi predmeti svih fakulteta. Sisem je takav da se putem online platforme svako ponaosob prijavljuje na one predmete koji mu djeluju najkorisnije i najzanimljivije. Što se tiče onih kojima prisustvujem, to su Metodologija istraživanja, Akademski engleski jezik, Interreligijski studij (istraživanje), Susreti muslimana i kršćana, Tedžvid uz uvod u kiraete i Rana islamska povijest. Prednost je i što se tokom prve četiri sedmice mogu vršiti promjene o pitanju odabira predmeta.
Studenti imaju određene pogodnosti, kao što su korištenje nekolicine čitaonica i kafeterija predviđenih samo za njih, prostorija i sadržaja Univerzitetskog sportskog centra i slično. Uglavnom boravimo u studentskom domu nedaleko od grada, koji je u biti svojevrsno studentsko naselje, s obzirom na to da je riječ o dvadeset sedam omanjih zgrada i nekoliko popratnih objekata.
Jednim ovakvim iskustvom, mlad čovjek se uči odgovornosti. Lijepo je o njoj muhabetiti, ali joj se valja izložiti. Možda će se ponekad dvoumiti kad je riječ o narednom koraku, ali će time postati snalažljiviji i bolje fokusiran. Možda će pomisliti kako ima previše obaveza, ali će time obazrivije rukoviditi svojim vremenom. Možda će nespretno ispustiti čašu soka ili šolju kahve u čitaonici, ali će time uvidjeti da ga niko nije primijetio, jer svako živi u svom svijetu, a maramice su mu, ionako, odmah nadohvat ruke.
Na kraju, radostan sam što Univerzitet u Sarajevu – Fakultet islamskih nauka nudi svojim studentima ovakve prilike. Nadam se da će ih, ako Bog da, u budućnosti biti i više, te da će odziv uvijek biti na nivou.
Piše: Zejd Špiodić
