Istanbulska svjetla su se graciozno palila dok se naš avion spuštao na njegovo tlo. U tim trenucima, između neba i zemlje, shvatili smo, Istanbul nam neće dozvoliti da krijemo svoje divljenje. I zaista, nismo ni pokušavali. Vjerovali smo da će naredni mjesec biti produktivan za nas, a sada to možemo i potvrditi.
U prostorijama Fondacije Hajrat dočekao nas je profesor Ridvan. Taj, uvijek smiren i vedar čovjek, upoznavši se s nama i poželjevši nam dobrodošlicu, ukratko nam je predstavio program Ljetne škole. U narednim danima učili smo od brojnih profesora, a svaki od njih nas je upoznavao sa novom dimenzijom arapskog jezika. Svakodnevno smo se upoznavali sa novim sadržajima iz Resailu-nura, Tahavijeve akide, Nevevijevih hadisa… Naši rokovnici su se počeli zatrpavati arapskim izrazima i sintagmama, a naše uši su uživale u ljepotama njegovih izraza. Da se krasota i elegantnost arapskog jezika dodatno učvrsti u našem intelektualnom biću novim nitima saznanja potrudio se harizmatični profesor Muhammed Aluš. Pauze između njegovih predavanja smo ispunjavali zajedničkim učenjem ilahija i salavata. Muhammed Šadi, naš profesor iz Palestine, nam je pokazao kako izgleda autentični govornik arapskog jezika. Svojom lahkoćom govora, te pitkim i jezgrovitim izrazima nam je pokazao kako bi trebalo izgledati naše poznavanje arapskog jezika.
Dani su se redali. Subota i nedjelja su prolazile u cjelodnevnim obilascima Istanbula. Znali smo da je u tom vremeskom periodu nemoguće vidjeti sve što ovaj grad nudi, pa zbog toga nismo gubili vrijeme u trčkaranju istanbulskim ulicama. Umjesto toga, posmatrali smo njegovu raskošnost, ne znajući da smo tako popili šerbe opijenosti.
Ipak, koliko god Istanbul očaravajuće izgledao, morali smo ga napustiti. Na drugoj strani Mramornog mora, nestrpljivo nas je čekala Bursa. Njen glavni trg neodoljivo podsjeća na Baščaršiju. Pored toga što ima svoj Sebilj, Bursa, čuvana planinama sa svih strana, podsjetila nas je na Sarajevo i pružila dašak Bosne, o kojima smo već čeznutljivo razmišljali. U Bursi nas je Profesor Abdulmelik, poučavajući arapskim jezikom, kroz Gazalijev „Ejjuhe-l-veled“ (Mladiću!), podsjetio na vrline i vrednote potrebne za sticanje znanja. Susreli smo se sa studentima iz mnogobrojnih muslimanskih zemalja koji su ovaj grad došli da traže znanje na raznim naučnim poljima, poput medicine, ekonomije, mehanike, islamskih nauka…
I tako, nakon brojnih susreta, razgovora, obilazaka, stižemo na kraj našeg jednomjesečnog boravka u Turskoj. Nije to naročito dug period, ali je sasvim dovoljan da insan razvije nove karakterne crte, uspostavi nova prijateljstva i dodatno učvrsti već postojeća. Sve ovo dobija dodatnu vrijednost zbog ispunjenja našeg esencijalnog cilja – osnaženje i učvršćivanje povezanosti s arapskim jezikom.
Zahvalni smo Dragom Bogu jer nam pružio mogućnost da dodatno povećamo svoje znanje, a iskrenu zahvalnost na srdačnosti i organizaciji ove Ljetne škole upućujemo našim domaćinima i vrlim prijateljima iz Hajrat Fondacije.
