Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 9. do 15. februara 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Zehra Alispahić, profesorica na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Petak, 9. februar 2024.
Proljeće i u februaru. Sarajevo je jučer obilježilo četrdesetu godišnjicu Zimskih olimpijskih igara. Nije jedina, kako se želi kazati, ali je sigurno jedna u nizu blistavih stranica povijesti ovoga grada koji se voli i kome se uvijek vraća. S puno emocija i topline, još živući akteri involvirani u organizaciju ovog velikog događaja, prisjećali su se tog vremena i kao učesnici zanimljivih dokumentarnih zapisa. Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina bili su u pokretu. Čini mi se da nam taj pokret na putu do Božijeg blagoslova tako nedostaje danas. I još nešto! Jedan od aktera je istakao kako je Olimpijada uspjela zato što su na njenim poslovima bili angažirani profesionalni i kompetentni, a nikako podobni i poslušni. Moralo bi tu biti istine.
A na to kako je važno držati do sebe, podsjetio nas je sjajni Jure Franko, osvajač olimpijskog sarajevskog srebra i veliki zaljubljenik u Bosnu i Sarajevo. U svom neobičnom i lepršavom govoru upriličenom u Narodnom pozorištu u Sarajevu, nama ovdašnjim, vazda nezadovoljnim, ispričao je priču o srebrenoj medalji koja je metafora Bosne i njezinih ljudi, njezinih prirodnih ljepota i brojnih dostignuća. A ta 1984. godina, brojim, jeste i godina moga dolaska u Sarajevo. U ovome gradu živim više od dvije trećine svoga života. Brojne lijepe i teške stvari desile su mi se baš ovdje. Ovaj grad me je privio u svoje okrilje. I njegovi ljudi. Ovdje se nikad nisam osjećala kao stranac. Ali nikad nisam ni zaboravila odakle dolazim. To je tajna. Moja porodica, moj dom i moja Rogatica su me odljuljale. U ovome gradu sam dobila krila, ovdje sam mogla da letim. Hvala Sarajevo, hvala Sarajlije što sam ostala svoja, ali i vaša.
I večeras, kao i svih prethodnih mjeseci ne može se mirno zaspati. Skoro svako deseto dijete u Gazi mlađe od pet godina sada je akutno pothranjeno. Svaka osoba u Gazi sada je gladna, a ljudi imaju samo 1,5 do dvije litre neispravne vode dnevno kako bi zadovoljili sve svoje potrebe. Ima djece koja nisu pila vodu po tri dana. Voće i povrće tamo su već odavno misaone imenice. Hljeb pokušavaju praviti sa sušenim kukuruzom koji se koristi kao stočna hrana. Mnogi nemaju ni to. Osamnaest sedmica zaredom izraelska policija petkom uvodi stroga ograničenja koja sprečavaju desetine hiljada vjernika da dođu u džamiju Al-Aksa na namaz. Velika sramota za čovječanstvo, ali i za ummet!
Subota, 10. februar 2024.
Zaobilazeći opuštene subotnje šetače po Saračima smiraj nalazim u miru i hladu Gazi Husrev-begove biblioteke. Zahvalna Dragom Bogu i velikom Gazi Husrev-begu, osjećam sav blagoslov ove vizionarske ideje u kojoj danas uživaju generacije studenata i istraživača iz zemlje i svijeta. U miru i tišini ove riznice listam periodiku ovih prostora staru stotinu i više godina. Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka već nekoliko godina radi na, hvale vrijednom projektu izrade Bibliografije radova o Islamskoj zajednici koja obuhvata sve listove i časopise koji su izlazili na prostorima Bosne i Hercegovine u različitim historijskim fazama.
Nije uvijek jednostavno napraviti distinkciju između vjerskog, nacionalnog i političkog, ali ono što je više nego jasno da su i tada, stotinu godina prije, kao i danas, muslimani i njihovi lideri bili razjedinjeni, podijeljeni, posvađani, rascjepkani i nacionalno neosviješteni. Vrijeme su trošili u dugim i beskorisnim novinskim debatama i uvredama. Koliko su samo energije odnijele duge rasprave o šeširu i “kapi sa strehom” ! Autor teksta o kulturnim, prosvjetnim i socijalnim društvima, izvjesni Đorđe Pejanović, ističe kako za razliku od katolika i pravoslavaca, samo muslimani nemaju nacionalnih društava. Oni imaju kiraethane, dobrotvorna i antialkoholna društva.
Zato mi je današnji komentar reisul-uleme Islamske zajednice na javnu debatu o predstojećim procesima u Bosni i Hercegovini veoma hrabar, znakovit i poticajan. Iz njega treba izvlačiti pouke, s njima se buditi i ići na počinak: “…niko, ma ko bio, ne može u ime nas pristati na dogovor kojim će dovesti u pitanje budućnost ove države i suštinu naše državnosti…, Bošnjaci moraju imati garancije da im se genocid neće ponoviti i da se na svakom dijelu Bosne i Hercegovine osjećaju slobodno i zaštićeno”.
E, i to, danas nemamo antialkoholnih društava. Valjalo bi razmisliti o njihovom reaktiviranju stotinu godina kasnije!
Nedjelja, 11. februar 2024.
Sjajna bosanskohercegovačka skijašica Elvedina Muzaferija je ostvarila prvu pobjedu u karijeri u Evropskom kupu. U švicarskoj Crans Montani ostvarila je prvu pobjedu na drugom po snazi skijaškom takmičenju u svijetu. Na vrhu ima mjesta za sve! Rad i upornost donose ovakve blistave rezultate i na drugim poljima. Do cilja nas vode iskreni nijjeti i nesebičan trud.
Tuzla se oprašta od Amre Kahrimanović koju je monstruozno ubio pripadnik MUP-a. I još jedna žrtva femicida i još jedna… kako bi to zapisao Bašeskija. Osude i analize stižu sa svih strana. Ženska udruženja organiziraju radionice i edukacije pod motom „Stop femicidu!“ Sudim da je to pogrešan pristup. Svaka segregacija u rješavanju ovih problema je pogrešna. Edukacija i suočavanje s problemima mora obuhvatiti sve slojeve društva, i muškarce i žene, i mlade i stare, od vrtića do univerziteta. Naše hutbe, vazovi, komentari i poučna predavanja morali bi djelovati preventivno, ukazivati na opasnost ovih pojava. U vremenu koje živimo, ja svjedočim da vjerski službenici i vjerski lideri, barem kada je u pitanju naša Islamska zajednica, uživaju povjerenje i poštovanje. Valjalo bi više koristiti te benefite povjerenja na planu promicanja zdravih, humanih i islamu svojstvenih stilova života.
Mjesec je dana do početka mjeseca ramazana. Pravim svoju ramazansko-sehursku tabelu – takvim za desetu, jubilarnu sezonu Sehurskog programa RTV BIR. Radujem se kao i prije deset godina. Sehurski program ima već svoju odnjegovanu i heterogenu publiku bez geografskih, dobnih i drugih granica. Prepoznajemo se na ulici, u prodavnici, na pijaci, u prevoznim sredstvima, na radnim mjestima, u bolnicama, apotekama, šalterima, mimohod. I ove godine, ako Bog da, ulazimo u domove naših ljudi širom svijeta sa zanimljivim gostima i raznolikim sadržajima. Donosimo priče o živom, pulsirajućem islamu u našoj dragoj Bosni i Hercegovini.
Ponedjeljak, 12. februar 2024.
Mi koji smo uključeni u nastavni proces vrijeme mjerimo po semestrima i novim akademskim godinama. Danas je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu počeo novi ljetni semestar. Počinjemo ranije kako bismo svoje obaveze uskladili s ramazanskim aktivnostima. Kao visoka odgojno-obrazovna i planski utemeljena ustanova Islamske zajednice koja ide u susret svojoj pedesetoj godišnjici, na tri ciklusa studija, danas Fakultet ima 633 studenta od čega je jedna četvrtina (161) studentica. To je kadar koji svih ovih desetljeća jeste u živom kontaktu s našim džematima, svuda širom zemaljske kugle i širom Bosne i Hercegovine.
Svojim kolegama i koleginicama toplo preporučujem tekst i kazivanje uvažene prof. dr. Fahire Fejzić-Čengić s predramazanskog savjetovanja protekle sedmice koje je organizirala Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Mnogo je krucijalnih, hrabrih i važnih dionica izrečenih u njemu. Bilježim u ovaj svoj dnevnik ovo: “Nužno bi bilo imati svaki dan po sat ili dva ‘otvorenih vrata’ od vrha do dna IZ, kad svi mogu doći, najaviti se, pitati, kazati, interesirati se za nešto (…) sva je stara bosanska ulema imala ovo kao zlatno pravilo edeba i ponašanja prema ljudima. U suprotnom, na ovoj razini hijerarhijske utvrde, najopasnije zamke su smještene na što višim nivoima hijerarhijske ljestvice. Tako same institucije Rijaseta, Ustavnog suda, uprava, a potom nižih, muftijstava, medžlisa i samih odbora, mesdžida, džamija, tekija IZ mogu postati mjesta nesporazuma. Odaljene i otuđene od neposrednosti svakodnevnog direktnog ljudskog kontakta, one mogu postati ‘omražene adrese’ i uobičajenom logikom psiholoških filtera, postati izvori prepirki, svađa, animoziteta, nerazumijevanja, nesloge, čak sukoba…” Nek’ ostane zapisano.
Utorak, 13. februar 2024.
Dvije stotine učenika i studenata iz svih dijelova Bosne i Hercegovine na svečanosti u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu danas je dobilo stipendije iz Fonda Bejtul-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. To je tradicionalna svečanost koju organizira Ured za društvenu brigu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Islamska zajednica ulaže u svoje mlade, u svoju budućnost i zato joj je zagarantirana budućnost, ako Bog da. Reisul-ulema je u svom obraćanju učenicima i studentima podsjetio da su sredstva za stipendije izdvojili vjernici, dobri i čestiti, bez ličnog interesa, draga srca, s nadom da će im biti primljeno kod Boga. Dvije stotine porodica obradovano je i ojačano ovim sredstvima.
Ovo je sjajna priča naše Zajednice, onā priča koja baštini tragove velikih vakifa i dobrotvora ovih prostora koji su odgovarali na zov da se uči i da se u učenje i znanje ulaže. Na ovim prostorima uvijek je klijalo sjeme dobra i dobrih i plemenitih namjera. Ova priča je i odgovor na pitanje zašto je važno sredstva našega zekata uplaćivati u Fond Bejtul-mal. Svaka dilema ovdje prestaje. Ali podsjećanje na ovu priču treba trajati svih 365 dana i ne samo u danu kada se sredstva dodjeljuju učenicima i studentima, prigodničarski. I još nešto, ne samo 200 nego 2.000 stipendija! I više!
A hoće li biti 2.000 stipendija – do nas je! Ovi mladi ljudi, ojačani podrškom dobrog bošnjačkog, vjerničkog naroda i njegovom dovom, zasigurno će kroz život hoditi dostojanstveno, doprinositi gradnji boljeg i čovjeku dostojnog društva ostavljajući nove tragove dobra.
Srijeda, 14. februar 2024.
Na drugoj godini Teološkog programa na prvim časovima Arapskog jezika u drugom semestru danas smo iz gramatičkog dijela nastave obrađivali dio posvećen nepravilnim glagolima i to onim dvostrukonepravilnim – lefif. Zahtjevna je ovo jedinka ali uvijek tražim načina kako bi to studentima moglo biti bliže i zanimljivije. Glagol nawa نَوَىَ – يَنْوي – نِيَّةٌ koji u korijenu upravo ima dva „slaba“ konsonanta w i y je dobro polazište. Ovaj glagol u sebi nosi značenje namjere, ali namjere koja ima direktnu poveznicu s Gospodarom svjetova i nas, s Tvorcem i stvorenim. Čak ni meleki, kaže ulema, u ovoj relaciji ne mogu posredovati. Zato treba biti krajnje oprezan s našim namjerama, jer će se i naša djela, prema hadisu, mjeriti prema našim namjerama. Naše iskrene namjere povezane su i s glagolom وَقَىَ – يَقَي – وِقَايَة i njegove proširene varijante اتَّقَى koja nosi značenje bogobojaznosti i svijesti o Bogu. Tako konstantna svijest o Njemu, čovjeka vodi putem plemenitih namjera. A ovdašnji čovjek je bio i mutekkija, i u kući je imao postekiju i znao je zanijetiti dobre stvari jer je imao iskrene nijete. I tako nekako lakše prođemo kroz lefif – dvostrukonepravilne glagole.
A iskreni nijeti i moja saradnja s Centrom za istraživanje i edukaciju Nahla na kursevima Arapskog jezika kroz Kur'an sa ženskom populacijom i pokušaj da kroz benefite obredne prakse i memorisane dijelove kur'anskog teksta uđemo u tajne jezika Allahove riječi često rezultira trenucima radosti kada kandidatkinje u različitim dijelovima BiH i svijeta i u različitim životnim dobima posvijeste poruku svake proučene sure i dove. Baš one su me danas obradovale svojom pažnjom i poklonom. Sretna sam i zahvalna Dragom Bogu i onima koji učiti žele.
Četvrtak, 15. februar 2024.
Jutros me je na recepciji Fakulteta islamskih nauka dočekala draga pošiljka: Album Naslijeđe, uvažene i drage Melihe Terzić, penzionisane profesorice Bosanskog jezika u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Ovu jedinstvenu knjigu Albumdobila sam 2016. godine i s puno radosti i ushićenja promovirala sam je u Sehurskom programu Radija BIR. Bila je to prva javna promocija. Profesorica je uradila novo, dopunjeno, treće izdanje koje će biti promovirano u Sarajevu, 20. februara. Čast mi je i zadovoljstvo da ću moći govoriti na promociji ovoga Albuma za koji sudim da nas vraća u najljepše trenutke naših pojedinačnih i porodičnih života. Listajući i čitajući kratke vinjete iz ovoga Albuma otkrit ćemo zašto su neki predmeti poput bešike, sećije, kredenca, sofre, sahana ili verande, avlije, pendžera, šamije, dimija, sedžade, sokaka,mahale…tako nenametljivo ušli i zauvijek ostali pohranjeni u našem sjećanju i formatirali nās, ovakve današnje.
Uz saznanje da je naša Lana Pudar na Svjetskom prvenstvu u vodenim sportovima u Dohi okićena sjajnom bronzanom medaljom, s osmijehom idem ka mubarek petku. Bronzana medalja zlata vrijedna!