Piše: Prof. dr. Zuhdija Hasanović
Kao muslimani u svome životu pridržavamo se osim gregorijanskog i hidžretskog kalendara, koji nam pomaže ne samo da bolje isplaniramo dnevne, sedmične i godišnje obaveze nego da podsjećanjem na važne povijesne trenutke bolje organiziramo i kvalitetnije i smislenije živimo naše živote.
Jedan od nama najvažnijih povijesnih trenutaka jeste rođenje Muhammeda, s.a.v.s., kao milosti svim svjetovima[1], koji na različite načine muslimani obilježavaju stoljećima. I sam Muhammed, s.a.v.s., ga je obilježavao postom svake sedmice[2], a ashabi i tabiini su ispisali najljepšu poeziju hvaleći Muhammeda, s.a.v.s., i njegove plemenite osobine.
Obilježavanjem rođenja Muhammeda, s.a.v.s., kroz učenje Kur'ana, tekbira, salavata i najljepše stihove koji govore o najznačajnijim događajima iz njegovog života, na individualnom i kolektivnom planu, postižemo, između ostalog, sljedeće:
a) iskazujemo najdublju zahvalnost Allahu, dž.š., jer je nama podario najveću blagodat koju je dao ljudskom rodu, Muhammeda, s.a.v.s., najodabranijeg čovjeka, da nam bude univerzalan uzor i trajna inspiracija;
b) pokazujemo svoju ljubav i iskrenu zahvalnost Božijem poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., za sav trud, odricanja, muke, patnje, neprospavane noći i bolove koje je podnosio da bi nam u potpunosti i vjerodostojno prenio Božiju riječ;
c) podsjećamo se na uzorni, paradigmatični život Muhammeda, s.a.v.s., koji nam omogućava da iz stanja slabosti, nemoći, bijede, neznanja, korupcije, zaostalosti izađemo i gradimo društvo kulture, morala, pravde, znanja, napretka i prosperiteta. Muhammed, s.a.v.s., svojim uzornim životom pokazao je da se čovjek itekako može promijeniti i da se od nasilnog, nemoralnog, nekulturnog i neukog nomada može planskim, sistematičnim, odgovornim i posvećenim radom odgojiti ashab koji se samo Boga boji, majku neizmjerno voli, poštuje i pomaže drugoga i onda kada je sam u potrebi[3] i koji svaki trenutak koristi da stekne korisno znanje koje pretače u život. Muhammed, s.a.v.s., pokazao je da se može odgojiti generacija ljudi najviših duhovnih, moralnih, intelektualnih, tjelesnih i radnih potencijala koji će biti uzor drugima do Sudnjega dana;
d) kroz mevlud nam se ocrtava put uspjeha, jer saznajemo da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., krenuo s dna, bio je siroče, siromašan, neuk i neprimjetan u svome okruženju, ali je valjano razumijevajući i istrajno slijedeći Božiju riječ dostigao vrh ljudskih vrijednosti. Na njega Gospodar naš i meleci Njegovi salavat donose, milijarde muslimana kroz višestoljetnu povijest putem ezana, salavata i na druge načine spominju njegovo ime, tako da nema trenutka kada se njegovo ime ne spominje, i sve više je onih koji nose njegovo ime i žive po njegovom sunnetu;
e) mevlud nas budi i diže iz pepela, on nas inspirira da se bez obzira na teškoće i izazove koje imamo, njihovu težinu i dužinu, nikada ne gubi nada da ćemo, s Božijom pomoći, uspjeti. Kada god nam je teško, kada pomislimo da život nema smisla i da ne znamo kako dalje, sjetimo se čovjeka koji je iz pustinjske pećine krenuo sam, a danas ga milijarde vole i slijede! Problemi i prepreke nisu tu da nas slome, već da nas ojačaju i pripreme za budućnost. Nikada ne smijemo zaboraviti da je pred zoru noć najmračnija! Zato muslimani istrajavaju u činjenju dobra, čak i kada je to za mnoge naivno i besmisleno, jer nas je tako naučio naš uzor – Muhammed, s.a.v.s.;
f) mevlud nas integrira – mevludi su oduvijek bili idealna prilika da se na jednom mjestu okupe komšije, bliža i dalja rodbina, da ojačaju poznanstva, zbliže se i obavežu na međusobno pomaganje. Djevojkama i mladićima bile su to zgodne prilike da se druže i dopadnu jedno drugome kako bi sklopili brak i zasnovali porodicu. Posebno danas kada smo se razmilili po cijeloj zemaljskoj kugli mevludi su prilike da se rođaci vrate na rodnu grudu i osjete ljepotu zavičaja. Mnogi prilagode godišnje odmore vremenu održavanja mevluda da sa svojim najrođenijim provedu dragocijeno vrijeme u svom rodnom mjestu.
A onda na širem planu, ne samo muslimani Bosne i Hercegovine, nego muslimani širom svijeta, gdje god se nalaze, u Indiji, Pakistanu, Maleziji, Indoneziji, Egiptu, Maroku, Alžiru, Tunisu, Turskoj, Siriji, Evropi, Americi, Australiji i drugim državama i kontinentima stoljećima se raduju rođenju Muhammeda, s.a.v.s., čineći mevlud. Ta spoznaja o zajedničkoj ljubavi prema našem Poslaniku, s.a.v.s., ne da nam da se udaljimo i zaboravimo jedni druge, nego nas zbližava i jača kao njegov ummet;
g) mevlud jača naš islamski identitet – u svim vremenima, a posebno periodima neslobode i rigidnih režima koji sputavaju religijska uvjerenja i njihovo ispoljavanje izuzetno značajna su okupljanja koja omogućavaju da se na njima govori o Bogu, o osnovnim principima i vjerodostojnom življenju vjere, o tome da je vjera iznad svih drugih političkih i društvenih konstrukta i da ona živi i daje život svakom onome ko je zdušno prihvati. Generacije koje su živjele u Socijalističkoj Jugoslaviji i ateističkom svjetonazoru znaju vrijednost mevluda, jer su kroz mevlud saznavali o Allahu, dž.š., i istinskim vrijednostima koje je svojim životom promovirao Muhammed, s.a.v.s., a koje su tadašnji vlastodršci pokušali zatomiti.
Sve značajnije trenutke u svojim životima muslimani su obilježavali i obilježavaju činjenjem mevluda nadajući se da će tako biti blagoslovljeni: rođenje djeteta, vjenčanje, kupovinu kuće, useljenje u stan, otvorenje džamije, a u novije vrijeme i diplomiranje na fakultetu, kupovinu auta, pokretanje vlastitog biznisa i sl. Također, organiziraju se i šehidski mevludi snažno podsjećajući na Božije riječi da su šehidi živi[4], ali ostaje pitanje šta je s nama, čime mi pokazujemo da smo živi?!
Dok imami, džematlije i džematlijke lijepih glasova, uče mevludske spjevove, oni koji ih slušaju ponavljaju riječi šehadeta, veličaju Allaha, dž.š., donose salavate i s velikom pažnjom slušaju o moralnim vrijednostima koje su krasile Muhammeda, s.a.v.s., kao što su: čestitost, pouzdanost, dosljednost, odanost, pravednost, iskrenost, a kojima ih uče njihovi roditelji i muallimi od malih nogu. Samo oni koji su prisustvovali ovakvim mevludima znaju s kako dubokim i snažnim osjećanjima se izgovaraju tekbiri i donose salavati i kako oni prožimaju cijelo biće.
Nema mevluda bez prigodnog vazi-nasihata nekog od prisutnih alima kroz koji skreće pažnju na karakteristike vremena u kojem se živi i na koji način ga vjernik treba iskoristiti i obilježiti svojom duhovnošću i moralnošću;
h) mevlud nam omogućava godišnju introspekciju – svako ko dođe na mevlud treba da razumije da je tu da uhvati bar tračak Poslanikovog, s.a.v.s., svjetla i da to svjetlo pronese dalje, do porodice, komšiluka, radnog mjesta. Svi smo svjesni da je Muhammed, s.a.v.s., ostvario najveće domete koje čovjek u svome životu može dostići i da je ovosvjetski uspjeh i onosvjetska sreća svih nas u tome da budemo što više nalik na Resulullaha. Ali to podsjećanje na Poslanika, s.a.v.s., ne smije biti samo u formalnom smislu, da nosimo kosu ili odjeću kakvu je on nosio ili da u formalnom smislu ispunimo ono što je u namazu činio, nego i da živimo istrajno i dosljedno one vrijednosti koje su njega krasile, da smo iskreno zahvalni Allahu, dž.š., na svakom životnom trenutku i da ga što bolje iskoristimo, da čovjeka volimo kako ga je on volio i da nam najveće zadovoljstvo na ovome svijetu bude biti na sedždi pred Uzvišenim Gospodarom i to ne samo u namazu!
Nakon mevluda se trebamo ozbiljno preispitati gdje smo mi na tom putu istinskog slijeđenja Muhammeda, s.a.v.s., da li ga samo imitiramo formalno ga oponašajući, ili ga nastojimo istinski slijediti!
Na kraju, još jednom naglasimo da mevlud budi naša najljepša osjećanja i uzburkava krv kojom kola ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s., “koji slabe diže na noge i spašava ropstva narode mnoge”, i jača nam samopouzdanje da istrajemo na putu dobra, čak i kada drugi odustaju!
[1] Više v.: El-Kur'an, El-Enbija, 107.
[2] Muslim, Sahih, “Kitabus-sijam”, br. 1.162.
[3] Više v.: El-Kur'an, El-Hašr, 9.
[4] Više v.: El-Kur'an, El-Bekara, 156.