Redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Adnan Silajdžić u nedavno objavljenoj knjizi “Religija i teologija pred izazovima novog svjetskog poretka” piše o vjersko-teološkoj pozadini bliskoistočne krize.
Između ostalog on navodi:
“Mnogi će se vjerovatno zapitati zašto uz geografsko-povijesnu i ideološku ovdje posebno ističemo idejnu odosno duhovnu maticu biskoistočne krize?
Jednostavno rečeno, zato što izraelska politika identiteta odnosno državnog terora u Palestini i Libanu, koja ide ruku pod ruku s modenom židovskom (cionističkom) politikom i teologijom identiteta ima i unutarnju logiku svojega nastanka i razvoja, ima svoju metafiziku, ali i krajnju svrhu svojega djelovanja, odnosno svoju eshatologiju na kojima je projektirana ideja izraelske moderne države ili još bolje, čime se sve vrijeme opravdava židovski državni teror nad muslimanima.
Mišljenja smo da ideja stvaranja Velikog Izraela nije, kako se do skora obično vjerovalo, projektirana u glavama palestinskih Jevreja (pogotovo ne onih koji su u miru živjeli s muslimanima Iraka, Palestine i drugih zemalja toga regiona prije 1948. godine), niti u glavama eksploatatora velikih naftnih polja, vlasnika velikih trgovačkih korporacija i transnacionalnog kapitala, kako se to u modernim istraživanjima pojednostavljeno misli i predstavlja, nego u glavama utemeljitelja novog američkog protestantskog “kristocentrizma”, koji je plod ideološkog tumačenja pojedinih stihova iz knjige Postanka, Otkrovenja, Četvrte knjige Mojsijeve (34. poglavlje), a koji će od polovice prošloga stoljeća biti realiziran kroz različite forme zapadnjačke kulturne i političke hegemonije na prostoru Srednjeg i Bliskoga Istoka.
Ili, preciznije rečeno, takva ideja je projektirana u novoj protestantskoj američkoj metafizici i eshatologiji evangeličkih konzervativnih teologa, među koje, prije svih, ubrajamo Frenka i Billiya Grahama, Orala Robertsa, Pata Robertsona, la Hayea i dr.
U tom smislu nije nevažno istaknuti da će se iz konzervativne protestantske teologije kasnije razviti američki kršćanski cionizam, prije onoga Herzlovog, čiji je utemeljitelj William Blackstone, čiji pokret je uživao nesebičnu materijalnu potporu multimilijardera poput Soroša, Morgana i Rockefellera, a čije su fondove, kojeg li apsurda, u različitim “mirovnim” projektima koristili i muslimanski intelektualci na svim stranama svijeta, pa tako i kod nas u Bosni i Hercegovini tokom i nakon svršetka rata, pokazujući time ono najgore u mentalnome sklopu našega čovjeka o kojemu tako dobro piše Meša Selimović u svojim romanima.
Zašto kažemo da je takva ideja projektirana u američkoj protestantskoj metafizici?
Prosto zato što konzervativni evangelički pastori postojanje Izraela i izraelski sukob s arapsko-islamskim narodima vide kao božanskom voljom projektirani rat Istine protiv laži, trajno, božanski i metafizički određeno neprijateljstvo između Abrahamovih duhovnih (Izak) i tjelesnih potomaka (Jišmael), između Dobra i Zla (Biblija Starog zavjeta, poglavlje 16).
U takvoj percepciji božanskoga stvaranja i uređenja Univerzuma svijet je unaprijed metafizički podijeljen na dobre i zle nacije, što odgovara modernim političkim i kulturnim teorijama o superiornosti, odnosno inferiornosti pojedinih kultura i civilizacija. Suprotno tome, u autentičnom razumijevanju Biblije i Kur'ana postoje samo dobri ili loši, bogobojazni i manje bogobojazni, odgovorni i neodgovorni ljudi.
Napokon, zašto mislimo da je snažna proizraelska politika fundamentalističkih pokreta u Americi i eshatološki motivirana i sve vrijeme usmjeravana?
Zato što je, prema tvrdnjama već spomenutih evangeličkih pastora, “Država Izrael Božiji proročanski sat, ona je nezaobilazan znak drugog Kristova dolaska“, kako veli Pat Robertson. Oni vjeruju i smatraju da se Židovi trebaju vratiti u svoju zemlju i tamo osnovati židovsku državu, ponovno sagraditi hram na svojemu prvobitnom mjestu gdje Džamija na stijeni sada stoji i vratiti se starom kultu žrtve. Nakon toga slijedi vrijeme nevolja i iskušenja kada će se pojaviti Antikrist, lažni porok koji će zavesti Židove i svijet. Ovo će dovesti do Kristovog ponovnog dolaska kao pobjedničkog Mesije, Antikristovog poraza, preobraženja Židova na kršćanstvo, i uspostavljanju hiljadugodišnjeg kraljevstva u kojem će pravednici, uključujući i preobražene Židove, vladati s Isusom hiljadu godina. Nakon toga dolazi posljednji period nevolja i iskušenja, konačni poraz zla i vječni život (Karlsson).
Dakle, riječ je o starom vjerovanju američkih fundamentalističkih i cionističkih kršćana, koje je odbačeno od većine drugih kršćana različitih denominacija, a danas ga najrevnosnije slijede mnoge evangelističke kršćanske manjine u svijetu, posebno u SAD-u.
Takav kredo nije utemeljen na altruizmu, odnosno ljubavi prema Jevrejima i državi Izraelu, već na božanskoj naredbi da se slijede “riječi Biblije koje se ne smiju dovoditi u pitanje”.
S druge strane, Jevrejima je rečena ideja u religijskom smislu neprihvatljiva, ali u političkom i pragmatskom smislu jako korisna, jer podrazumijeva ogromnu finansijsku i političku podršku kršćanskih cionista iz SAD-a, bez kojih u praktičnom smilsu ne bi bilo Izraela kao države, njene ekonomske, tehnološke i vojne supremacije na tom gerogrfskom prostoru”.