Piše: Prof. dr. Zuhdija Hasanović
Živimo u vremenu relativiziranja i banaliziranja svega, pa i najviših vrijednosti, u vremenu kada se otuđujemo i udaljavamo od svega i svakoga, pa i onoga što nam je najbliže i najdragocjenije. Zbog toga, a u povodu Dana nezavisnosti naše države Bosne i Hercegovine, važno je podsjetiti se šta je nama domovina, zašto nam je važna i zbog čega je volimo.
Kao vjernici svjesni smo da je Allah, dž.š., odredio gdje i kada ćemo se roditi i da smo došli na ovaj svijet nakon boravka našeg oca Adema, a.s., i naše majke h. Have u Džennetu, koji je Allah, dž.š., opisao riječima:
U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti. (Ta-Ha, 118., 119.) Na drugom mjestu kaže da je to vječno boravište …gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti… (Fatir, 35.)
To mjesto potpunog rahatluka, sigurnosti, zadovoljstva i sreće čovjek je morao napustiti, jer je prekršio zavjet i narušio uspostavljeni red.
Iz Svoje neizmjerne milosti Allah, dž.š., nas postepeno navikava na teškoće i izazove ovoga svijeta, pa se u utrobi naših majki opet osjećamo sigurno, zaštićeno i opskrbljeno. I nakon devet mjeseci izlazimo u ovaj svijet.
Taj trenutak, to mjesto gdje je naša glava prvi put “udarila o zemlju” urezano je u biće svakog čovjeka. To mjesto zovemo domom i zavičajem. Ono je naša veza s onostranim, sa svijetom blagostanja, sigurnosti i sreće.
Zavičaj, a u širem smislu naša domovina (vatan, otadžbina, matica, postojbina, domaja), tako je simbol i ideja slobode, sigurnosti, opskrbljenosti, ljubavi i ljepote. Domovinu čine naši roditelji koji su nas hranili, odgajali i branili; naša braća i sestre koji su nas pomagali, ali i stavljali na prva iskušenja kako bismo očvrsnuli; naša rodbina i komšije, koji su s nama dijelili ljepote i teškoće života na ovome svijetu.
Domovina je majčino mlijeko koje smo dojili, gledajući u njen osmijeh i suzne oči, babin dodir koji čitavog života pamtimo, prvi izlasci sunca koje smo vidjeli, prva žuborenja potoka koje smo čuli, toplina doma koju smo u toku hladnih zima osjetili, prva očaranost zvjezdanim nebom koje smo ugledali.
Domovina su prostorni, vremenski i vrijednosni kvaliteti koji su nas fomirali i oblikovali u kulturnom, nacionalnom i vjerskom smislu. Domovina nam je omogućila da budemo to što jesmo!
Domovina je tamo gdje žive ljude koji nas razumiju i kojima ne treba objašnjavati ni prevoditi šta smo htjeli reći, jer oni nas prvo čuju srcem, pa onda uhom. Oni znaju šta nam je drago, a šta nas vrijeđa i boli!
Jedino smo u domovini svoji na svome, na svakom drugom mjestu smo stranci!
Zato što predstavlja i nosi u sebi najviše i najdragocjenije vrijednosti, ono što nam je neprikosnoveno i sveto, domovina se voli, štiti i brani. Volimo je i štitimo bez obzira na posljedice i bez obzira na neodgovorno ponašanje drugih. Volimo je i branimo bez obzira na snagu i uređenost države u kojoj živimo i nesnalaženja ljudi koji državu vode!
Čestiti preci su nam svojim životima pokazali kako se domovina voli i brani.
Iz te plejade velikana sjećamo se Husein-kapetana Gradaščevića, koji kada mora birati između izdaje domovine i žrtvovanja vlastitog života, kaže: “Ja nisam spreman da prodam svoju zemlju za fildžan moje krvi”.
Abdullah-paša Teftedarija, namjesnik u Bosni, 1785. godine radije je ispio otrov koji mu je sultan poslao, nego da i najmanji dio Bosne preda Austriji. Tada je rekao svoje čuvene riječi: “I glavu ću svoju dati, a kamena jednog ne dam”. (Baš vererum, bir taš vermem!) Kada su Bošnjaci čuli za ovaj gest Abdullah-paše Teftedarije porazili su Austriju i odbranili Bosnu.
Možda nekada ne možemo promijeniti tok historije, ali joj uvijek možemo dati naš pečat!
Sjetimo se naših majki, koje su svoje sinove ispraćale u borbu riječima: “Halaliti vam nećemo mlijeko kojim smo vas dojile, ako se hrabro ne budete borili!”
Voljeti domovinu znači stalno doprinositi njezinom napretku, čuvati je te korektno i konstruktivno ukazivati na nepravilnosti u društvu. Biti domoljubom znači voljeti sve ljude koji žive u našoj domovini i koji je jačaju, štititi slobodu svakoga čovjeka i poštivati različitosti te priznavati drugima prava koja tražimo za sebe.
Domovina nije iluzija, ni utopija. Domovinu ne čine samo najljepše emocije koje nas vežu za sretno djetinjstvo i prošlost, domovinu snažnije grade naša najčišća i najsvjetlija, utemeljena nadanja koja nas vode u budućnost.
Čistotu, svjetlost i utemeljenost tim nadanjima daje naše odgovorno i kontinuirano djelovanje, djelovanje svakoga od nas, na jačanju države koja uokviruje i štiti našu domovinu, štiti nas!
Ljubav prema domovini teče našim venama i ona se voli i brani do posljednjeg daha!