Akademik Enes Karić tokom gostovanja u emisiji "Naša zajednica", BIR televizija, 4. novembar 2026. godine

Akademik Enes Karić tokom gostovanja u emisiji “Naša zajednica”, BIR televizija, 4. novembar 2026. godine

Briga o obrazovanju, očuvanje autonomije Islamske zajednice i pozivanje muslimana da ostanu u svojoj domovini obilježili su djelovanje bosanskohercegovačkih reisul-ulema, ocijenio je akademik Enes Karić gostujući u emisiji “Naša zajednica” BIR televizije posvećenoj svečanosti dodjele menšure novoizabranom reisul-ulemi dr. Nedžad-ef. Grabusu, koja će biti održana 15. novembra u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

Profesor Karić je govorio o instituciji reisul-uleme od njenog uspostavljanja 1882. godine do danas, izdvajajući odluke i postupke vjerskih poglavara koji su utjecali na obrazovni, vjerski i društveni život muslimana.

Od protivljenja iseljavanju iz Bosne i Hercegovine i reforme vjerskog obrazovanja do zaštite autonomije i unutrašnjeg jedinstva Islamske zajednice, Karić je djelovanje reisul-ulema razmatrao u okolnostima u kojima su preuzimali dužnost.

Govoreći o okolnostima nastanka institucije reisul-uleme, akademik Karić podsjetio je da je nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine započeo proces novog institucionalnog uređenja vjerskog života muslimana.

Kako je pojasnio, uz pomoć fra Grge Martića, grupa uglednih bosanskohercegovačkih muslimana uputila je memorandum vlastima u Beču, tražeći uspostavljanje samostalne islamske vjerske organizacije, odvojene od dotadašnjeg osmanskog institucionalnog okvira.

– Jedan od važnih zahtjeva bio je da se osnuje Islamska zajednica odvojena od Istanbula, odvojena od Osmanske imperije, što je imalo svoje posljedice. Godine 1882. car Franjo Josip odobrio je njeno osnivanje, a potom je Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović imenovan za prvog reisul-ulemu. Njegovo ustoličenje obavljeno je 15. decembra 1882. godine u Konaku u Sarajevu – podsjetio je Karić.

Ocijenio je da je Austro-Ugarska nastojala uspostaviti centraliziranu vjersku organizaciju muslimana, ali i jasno razgraničiti njene vjerske nadležnosti od kulturnog i političkog djelovanja, koje se sve više razvijalo kroz društva, čitaonice i političke organizacije.

Kako je izgledala prva menšura dodijeljena reisul-ulemi Mustafi Hilmi-ef. Hadžiomeroviću

Prema njegovim riječima, takvo institucionalno uređenje predstavljalo je značajnu promjenu u odnosu na osmanski period i otvorilo prostor za razvoj novih oblika društvenog i kulturnog organiziranja bosanskohercegovačkih muslimana.

Institucija koja je nadživjela brojne državne sisteme

Akademik Karić naglasio je da kontinuitet institucije reisul-uleme predstavlja važan dio historije Bošnjaka i njihovog institucionalnog organiziranja.

– Islamska zajednica je u različitim državnim aranžmanima, od Austro-Ugarske, preko Kraljevine i socijalističke Jugoslavije, pa do danas, ostala vrlo važna institucija za bosanskohercegovačke muslimane. Ona ima svoje religijsko, društveno, kulturno i civilizacijsko djelovanje – kazao je.

Posebno je naglasio da Islamska zajednica, iako je vjerska organizacija zasnovana na dobrovoljnom pripadanju, ima izuzetno važan društveni ugled i simbolički značaj.

Akademik Enes Karić sa voditeljicom i urednicom Aminom Imamović
Akademik Enes Karić sa voditeljicom i urednicom hafizom Aminom Imamović

Smatra da je važno razlikovati politički ugled Islamske zajednice od njenog neposrednog uključivanja u dnevnu politiku.

– Ja sam uvijek sretniji kada se Islamska zajednica ne miješa u politiku. Dobro je da nema dnevno-političku upletenost, ali je jako dobro da ima svoje političko važenje, svoj ugled, a to je do sada zaista imala – istaknuo je Karić.

Naglasio je da četrnaest reisul-ulema, koliko ih je do danas bilo na čelu Islamske zajednice, predstavljaju neodvojiv dio historije Bošnjaka, uključujući i one koji danas žive izvan Bosne i Hercegovine.

Reisul-uleme koje su pozivale na ostanak u domovini

Govoreći o doprinosu pojedinih reisul-ulema, Karić je posebno izdvojio Mehmed Teufik-ef. Azabagića, koji je 1893. godine preuzeo dužnost reisul-uleme i snažno se suprotstavljao iseljavanju muslimana iz Bosne i Hercegovine.

Kako je kazao, u tom periodu širena je propaganda prema kojoj muslimani, nakon odlaska osmanske vlasti, više ne mogu slobodno i punovažno prakticirati svoju vjeru, zbog čega ih se pozivalo na iseljavanje.

Azabagić je na takve tvrdnje odgovorio posebnom poslanicom o hidžri, naglašavajući da muslimani trebaju ostati u svojoj domovini.

Mehmed Teufik-ef. Azabagić: Reisul-ulema koji se borio protiv iseljavanja Bošnjaka iz domovine

– U toj risali imate doslovno jedan krik: Nemojte se seliti, ovo je naša domovina. Naša domovina je Bosna i Hercegovina i trebamo ostati ovdje. On je time, na neki način, nagovijestio i onu Šantićevu poruku “Ostajte ovdje” – kazao je Karić.

Karić je također podsjetio i da je sličnu misiju kasnije nastavio i reisul-ulema Mehmed Džemaludin-ef. Čaušević, koji je obilazio Hercegovinu, Bosansku krajinu i druge dijelove zemlje, pozivajući stanovništvo da ostane na svojim ognjištima.

– Govorio je ljudima da imamo lijepu zemlju, lijepe njive, da trebamo ostati ovdje i dogovarati se s vlastima o našem društvenom opstanku, školama i drugim važnim pitanjima – naveo je Karić.

Džemaludin Čaušević – reisul-ulema koji je razumio svoje vrijeme

Posebno mjesto u razgovoru sa urednicom i voditeljicom Aminom Imamović zauzeo je reisul-ulema Mehmed Džemaludin-ef. Čaušević, kojeg akademik Karić smatra jednim od najznačajnijih reformatora islamske misli i institucionalnog života u prvoj polovini 20. stoljeća.

Čaušević je, prema njegovim riječima, bio čovjek modernih nazora, obrazovan u Istanbulu, upoznat s reformskim pokretima u islamskom svijetu i spreman da promjene primijeni u bosanskohercegovačkim okolnostima.

Njegov reformatorski rad obuhvatao je obrazovanje, izdavaštvo, štampu i prilagođavanje vjerskog djelovanja potrebama tadašnjeg društva.

– On je osjetio koje su potrebe njegovog vremena. Bio je čovjek modernih nazora, poznavao je jezike, pratio reforme i nastojao da ih primijeni ovdje. Pokretao je listove, časopise i kalendare, radio na obrazovanju i približavanju pisane riječi narodu – istaknuo je Karić.

Podsjetio je i na Čauševićev doprinos razvoju arebice, pisma prilagođenog zapisivanju bosanskog jezika arapskim slovima, kao i na njegovo povezivanje s reformskim idejama Muhammeda Abduhua.

Reisul-ulema Džemaludin-ef. Čaušević: Reformator na čelu Islamske zajednice

Posebno je naglasio Čauševićevu ulogu u zaštiti muslimanskog stanovništva nakon Prvog svjetskog rata, kada je upozoravao na nasilje, ubistva i oduzimanje imovine.

Njegovo djelovanje obilježila je i borba za autonomiju Islamske zajednice. Zbog neslaganja s odnosom tadašnjih vlasti prema vakufima i vjerskim nadležnostima, Čaušević je 1930. godine podnio ostavku.

– Važno je da svaka zakonita i legitimna vlast poštuje autonomiju vjerskih zajednica. To se odnosi na Islamsku zajednicu, ali i na Katoličku i Pravoslavnu crkvu te Jevrejsku zajednicu – naglasio je Karić.

Briga o obrazovanju zajednička svim reisul-ulemama

Govoreći o zajedničkim obilježjima djelovanja dosadašnjih reisul-ulema, Karić je posebno istaknuo njihovu posvećenost obrazovanju.

Prema njegovim riječima, gotovo svaki reisul-ulema dao je doprinos razvoju medresa, visokog obrazovanja, izdavaštva ili školovanju vjerskog kadra.

– Mi kod svih reisul-ulema možemo prepoznati brigu za obrazovanje i škole. Rijetko je kojeg moguće izdvojiti a da se nije brinuo o medresama, fakultetima i drugim obrazovnim ustanovama. Svi su insistirali na obrazovanju u skladu s vremenom i mjestom – kazao je Karić.

Podsjetio je na doprinos reisul-uleme Ibrahim-ef. Maglajlića razvoju višeg islamskog obrazovanja, kao i na djelovanje reisul-uleme Sulejman-ef. Kemure i istaknutog alima Husein-ef. Đoze u jačanju obrazovnih i institucionalnih kapaciteta Islamske zajednice.

Reisul-ulema Sulejman-ef. Kemura: Početak stabilizacije institucija i osnivanje fonda Bejtul-mal

Posebno je istaknuo značaj osnivanja Islamskog teološkog fakulteta i izgradnje nove zgrade Gazi Husrev-begove medrese, ali i kasnije projekte koje su podržavali reisul-uleme Naim-ef. Hadžiabdić, Mustafa-ef. Cerić i Husein-ef. Kavazović.

– Važno je imati obrazovanog imama i muallimu, ljude koji poznaju jezike, čitaju savremenu literaturu i mogu govoriti jezikom generacije u vremenu u kojem žive. To su reisul-uleme nastojale osigurati – poručio je.

Uz obrazovanje, naglasio je i potrebu finansijske stabilnosti vjerskih institucija, jer njihovo djelovanje, razvoj i ostvarivanje obrazovnih projekata zahtijevaju odgovarajuća sredstva i institucionalnu podršku.

Očuvanje vjere, kulture i bosanske tradicije islama

Karić je naglasio da se značaj Islamske zajednice ne iscrpljuje u organiziranju vjerskog života nego obuhvata i očuvanje kulturne i civilizacijske tradicije muslimana.

– To je prije svega očuvanje islama kao vjere, kulture i civilizacije. A očuvanje znači i tumačenje islama primjereno vremenu. Islamska zajednica je tu uvijek imala veliku ulogu – istaknuo je.

Podsjetio je da je Islamska zajednica tokom historije gradila i čuvala džamije, medrese, fakultete i druge ustanove, ali i njegovala prepoznatljivu tradiciju življenja islama na prostoru Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana.

Od Hadžiomerovića do Kavazovića: Ko su bile reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Ta tradicija, kako je pojasnio, uključuje različite oblike vjerskog i kulturnog života, od džamijskih aktivnosti do mevluda, dovišta, tarikata, izdavaštva i drugih oblika duhovnog izražavanja.

Posebno je naglasio važnost očuvanja autonomije Islamske zajednice i poštivanja sekularnog uređenja države.

– Treba uvijek insistirati na toj dvostrukoj odvojenosti: vjerskih zajednica od države, ali i države od vjerskih zajednica. To znači poštovanje sekularnog, odnosno građanskog ustroja države – kazao je Karić.

Mandat Husein-ef. Kavazovića obilježili stabilnost i jedinstvo

Osvrćući se na četrnaestogodišnji mandat reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, Karić je istaknuo da je riječ o periodu institucionalnog smirivanja, jačanja unutrašnjeg jedinstva i realizacije važnih projekata.

Podsjetio je da je o njegovom djelovanju pisao i u tekstu “Vremena reisul-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića”, objavljenom u IIN Preporod.

– Mislim da njemu nije bilo lako preuzeti tu dužnost 2012. godine. Nakon jednog herojskog perioda, u kojem je reisul-ulema Mustafa Cerić imao svoje razloge za snažniji javni nastup, dolazi Husein-ef. Kavazović. On je na mnogim područjima bio tiha voda, ali tiha voda koja znači konstantan rad – ocijenio je Karić.

Naglasio je da je tokom Kavazovićevog mandata Islamska zajednica nastavila jačati svoje institucije, uređivati normativne akte i realizirati značajne infrastrukturne i obrazovne projekte.

Vremena reisul-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića

Među njima je posebno izdvojio završetak upravne zgrade Rijaseta i izgradnju Studentskog centra Islamske zajednice.

– To su milionski projekti. Trebalo je osigurati sredstva i okupiti saradnike koji će ih realizirati. Ne treba nikada zaboraviti ni saradnike reisul-ulema – kazao je.

Prema njegovoj ocjeni, Kavazovićev mandat ostat će posebno upamćen po očuvanju jedinstva Islamske zajednice.

– Mislim da će Islamska zajednica njegovih četrnaest godina pamtiti kao vrijeme jednog jedinstva. Ono nije bilo prisilno. Postojala je sloboda kritike, ali je zajednica ostala jedinstvena i mislim da će po tome najviše biti zapamćen – istaknuo je Karić.

Novi reisul-ulema treba učiti iz iskustava prethodnika

Govoreći o budućnosti Islamske zajednice i mandatu novoizabranog reisul-uleme prof. dr. Nedžada Grabusa, Karić je ukazao na uvažavanje iskustava prethodnika.

– Mislim da naš novi reisul-ulema, prof. dr. Nedžad Grabus, treba uzeti iz života svih reisul-ulema pouku i poruku i onda raditi. Raditi sa svojim saradnicima – kazao je.

Posebno je istaknuo da Islamska zajednica mora nastaviti njegovati svoju vjersku i kulturnu posebnost, istovremeno uvažavajući društvenu stvarnost Bosne i Hercegovine i njenu povezanost sa susjednim narodima.

– Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini i na Balkanu mora imati u vidu naše susjede i braću po jeziku. I po, dakle, slavenstvu – Hrvate, Srbe, Crnogorce i tako dalje. Moramo imati u vidu kad tumačimo islam, našu dragu vjeru, da su i oni tu, žive s nama. I da smo mi, praktički, u mnogome isprepleteni jezikom, kulturom, sekularnom danas, filmovima i književnošću, ali imamo i pravo da svoju posebnost poštujemo kroz islam, njegovou kulturu i civilizaciju i tako dalje. Toga, također, trebaju biti svjesne i reisul-uleme – poručio je akademik Enes Karić.

(Preporod.info)