Islamska zajednica treba otvoriti neposrednije kanale razgovora s članstvom i osigurati veće učešće žena u donošenju odluka, poručila je profesorica na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Zehra Alispahić.
Gostujući u programu Radija BIR posvećenom izboru reisul-uleme Islamske zajednice, profesorica Alispahić je naglasila da od budućeg poglavara očekuje ravnotežu između institucionalnog vođenja i bliskosti s ljudima, posebno u vremenu društvenih kriza i usamljenosti.
Također smatra da socijalna pravda, suprotstavljanje nepotizmu i korupciji te prepoznavanje sposobnih ljudi trebaju imati izraženije mjesto u radu rukovodstva Zajednice.
– Malo je situacija u kojima je jedan Bošnjak mogao osjetiti toliko ponosa kao kada bi reisul-ulema došao u njegovo selo, u njegov grad, u njegov džemat, na otvaranje džamije, mevlud, na hatme polaznika mektepske nastave. Zato je veoma važno uspostaviti poželjan balans između liderstva, autoriteta i odgovornosti za vođenje Islamske zajednice kao institucije, s jedne, te neposredne komunikacije s vjerničkim narodom, džematlijama i džematlijkama, mladima, ali i onima čija srca tek treba pridobiti za vjeru, s druge strane – kazala je profesorica Alispahić.
U emisiji koju i uređuje Nadira Hurem, profesorica Alispahić je ocijenila kako danas živimo u vremenu velikih izazova i iskušenja, vremenu društvenih preokreta, pogubljenosti, beznađa, velikih kriza i usamljenosti, te da je, u takvom kontekstu, razumljivo je očekivati veću otvorenost Islamske zajednice i njenog vrhovnog lidera, kao i neku vrstu neposrednije moralne i etičke podrške, utemeljene na temeljnim božanskim, moralnim i etičkim principima.
Neposredniji kontakt reisul-uleme s članstvom
– Kada ljudi i zajednice prolaze kroz različita teška stanja, važno je biti im ruka podrške, ali je jednako važno i ko tu ruku pruža. Važno je pružiti je prije nego što je pruže neki drugi i odvuku nas u neka druga mora – kazala je Alispahić.
Govoreći o neposrednijem kontaktu s članstvom i običnim ljudima, profesorica Alispahić smatra korisnim organiziranjem sedmičnih ili mjesečnih susreta reisul-uleme i ljudi različitih profila.
– Naprimjer, bilo bi korisno da se na sedmičnom ili barem mjesečnom nivou, otvore vrata Kabineta reisul-uleme za, uslovno rečeno, obične ljude, ali i za intelektualce i intelektualke različitih profila i kompetencija, mlade ljude, studente i studentice islamskih fakulteta, ali i drugih fakulteta, kao i za naše komšije, pripadnike drugih religijskih zajednica – navela je profesorica Alispahić.
Otvoriti prostor sposobnim ljudima i ženama u strukturama Zajednice
Generalno smatra kako nam nedostaju sposobni, kreativni i hrabri ljudi, muškarci i žene.
A u tom kontekstu njihovo prezime, spol ili generacija kojoj pripadaju, kako je kazala profesorica Alisaphić, ne bi smjeli biti presudni kriteriji.
– Posebno ističem, i to nije prvi put, da i u ovim, kao i prethodnim izborima za reisul-ulemu, učestvuje veoma mali broj žena. Prije svega desetak žena članica Sabora Islamske zajednice i možda još poneka na terenu koja se nalazi na čelu medžlisa Islamske zajednice, dok reisul-ulemu bira tijelo od oko 400 ljudi, u ovom slučaju faktički muškaraca. To na vrlo plastičan način pokazuje da žene nisu dovoljno zastupljene na odgovornim funkcijama u Islamskoj zajednici. Posebno na pozicijama na kojima se kreiraju strategije i donose važne odluke – rekla je profesora Alispahić.
Ovom prilikom je istaknula postojeći doprinos žena na izvršnim poslovima, navodeći i rad urednica i novinarki u Media centru, ali je ocijenila da je i dalje riječ o ograničenom pristupu odgovornim funkcijama u širem institucionalnom sistemu, zbog čega smatra potrebnim analizirati postojeće stanje i pripremiti plan unapređenja položaja žena.
– Ali ih i dalje nema dovoljno u Rijasetu, u Vijeću muftija, na čelu pojedinih uprava, medresa, fakulteta, među rukovodstvom medžlisa, u džamijskim odborima i na čelu izvršnih odbora. To je ozbiljan simptom koji zahtijeva jednu ozbiljnu analizu i aktivan plan za unapređenje položaja žene u strukturama Islamske zajednice. Bez takvog pristupa Zajednica će i dalje ostajati u sferi ograničenog angažmana ženskih kapaciteta, što je velika šteta za nju samu. Žena i majka ovih prostora posjeduje ogroman potencijal, što je kroz različite historijske periode i pokazala. Sačuvala je ovu zajednicu – navela je profesorica Alispahić.
Tokom programa naglasila je i da se pitanja braka i porodice ne mogu prepustiti isključivo ženama. Budući da porodični život podrazumijeva odgovornost oba spola, smatra da i rad odjela koji se bave tim pitanjima treba biti zajednička aktivnost muškaraca i žena.
Teret tako složenog posla, prema njenoj ocjeni, ne bi trebalo ostavljati samo koordinatoricama.
Pravo na kritiku i odgovornost za javnu riječ
Mogućnost javnog razgovora o radu vjerskih lidera Alispahić je ocijenila važnom odlikom Islamske zajednice. Ukazala je na to da se takav razgovor vodi i u njenim vlastitim medijima, što smatra pokazateljem institucionalne otvorenosti.
To nije slučaj s drugim sredinama i zajednicama i to, kako je navela, upravo govori koliko je Islamska zajednica živa i pulsirajuća.
– Želimo ovdje kazati da su rijetke vjerske zajednice, a posebno muslimanske, koje ostavljaju prostor za javno analiziranje i propitivanje rada svojih vrhovnih vjerskih lidera. Ne srećemo to baš često. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je stoga u tom smislu svojevrsni svijetli izuzetak – poručila je profesorica Alispahić.
Istovremeno je izrazila rezervu prema načinu na koji se izbor vjerskog poglavara pretvara u dugotrajnu temu društvenih mreža i pojedinih medija. Posebno je problematizirala najglasnije istupe ljudi za koje smatra da malo ili nimalo doprinose radu Zajednice, uz izričito pojašnjenje da time ne osporava članstvu pravo da postavlja pitanja.
– Međutim, i u tome mora postojati mjera. Kritika je legitimna kada je utemeljena na argumentima, činjenicama i, prije svega, dobroj namjeri. Smatram da je važno njegovati kulturu argumentirane kritike, a istovremeno sačuvati dostojanstvo institucije reisul-uleme i autoritet funkcije koju on obnaša – kazala je Alispahić.
To, naravno, kako je pojasnila, ne znači da članovi Zajednice trebaju biti lišeni prava da postavljaju pitanja, da iznose mišljenje ili kritikuju rad institucija i njihovih predstavnika.
– Naprotiv, otvorenost prema argumentiranoj kritici može biti važan mehanizam unapređenja rada Zajednice. Ali kritika treba imati svoju mjeru, mora biti odgovorna, utemeljena, bez omalovažavanja ličnosti i institucije. Poštovanje autoriteta, dakle, ne bi trebalo značiti nekritičnost, kao što ni pravo na kritiku ne bi trebalo značiti odsustvo odgovornosti prema izgovorenoj i napisanoj riječi. Potrebno je pronaći ravnotežu između ova dva principa: čuvati dostojanstvo funkcije, ali istovremeno njegovati prostor za otvoren, argumentiran i dobronamjeran dijalog – kazala je profesorica Alispahić.