Hazim Bikić
Velike i centralne džamije posjećuju se tokom cijelog dana, pa i izvan vremena džematskih namaza. Uglavnom su “na ruku”, otvorene i imaju uređene abdesthane, pa se u njima uvijek nalaze klanjači: za imamom ili pojedinačno i u manjim grupama u periodima između namaza. Izazov je i službovati u takvim džematima, a u ovom članku pročitajte kako to izgleda iz perspektive mujezina sarajevske Istiklal džamije.
Prva asocijacija Hazima Bikića na mujezinsku službu vezana je za Hadžijsku džamije u Tuzli. Tu je, kao polaznik mekteba, uz Mumina-ef. Mumića učio Kur’an i svoje prve ezane. Danas je student Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, a već tri godine mujezin i pomoćni imam u Istiklal džamiji.
Hazim je rođen 2003. godine u Tuzli i svršenik je Behram-begove medrese. Kaže da je u Hadžijskoj džamiji stekao prva iskustva u džematu, ali i upoznao svakodnevni rad imama.
– Tu sam imao priliku vidjeti šta znači biti imam, biti uz svoj džemat i na raspolaganju ljudima. Efendija Mumić nije bio samo moj prvi učitelj, već i čovjek čiji su primjer, odnos prema vjeri i predanost radu s ljudima u velikoj mjeri utjecali na moju odluku da svoj život usmjerim prema imamsko-muallimskoj misiji – govori Hazim.
Službu u Istiklal džamiji opisuje kao čast, odgovornost i školu. U džematu koji okuplja veliki broj ljudi učio je, kaže, kako izvršavati obaveze, raditi s kolegama i pristupiti ljudima različitih potreba i životnih okolnosti. U tome mu posebno znači mentorstvo imama Edin-ef. Hamzakadića.
– On mi je jedan od najboljih primjera kako treba raditi s ljudima i kako voditi veliki džemat. Važno je znati razgovarati s različitim ljudima, voditi računa o načinu komunikacije i biti spreman prilagođavati se situaciji – kaže Hazim.
Od imama Hamzakadića, dodaje, uči i koliko su za rad džamije važni saradnja s džematskim odborom, organizacija programa i spremnost da se saslušaju nove ideje.
Posebno cijeni to što mladim saradnicima daje priliku da preuzmu zadatke i uče kroz rad.
U Istiklal džamiji Hazim radi s drugim imamom Amelom-ef. Koženjićem te kolegama mujezinima i pomoćnim imamima Farukom Merdićem i Ismailom Šahinovićem. Njihove obaveze obuhvataju mnogo više od učenja ezana. Potrebno je na vrijeme otvoriti džamiju, pripremiti prostor za namaz i dočekati džematlije. Učestvuju i u organizaciji predavanja, tribina i drugih programa, uključujući fotografisanje, snimanje i medijsko dokumentovanje.
– Namaz je propisan u tačno vrijeme i nema prostora za kašnjenje. Posebno je to važno kod sabah-namaza, kada džamiju treba ranije otvoriti kako bi ljudi mogli ući, pripremiti se i na miru dočekati namaz. To su možda stvari koje se izvana i ne primijete, ali su dio svakodnevne brige o džamiji – ističe.
Jednako važnim smatra odnos s džematlijama. Ljudi se mujezinima obraćaju s pitanjima, traže pomoć ili uputu kome se mogu obratiti. Neki dolaze i s ozbiljnim problemima, zbog čega je, kaže, potrebno imati vremena i strpljenja da ih se sasluša.
– Mujezin je među ljudima i zbog ljudi. Nije samo onaj koji prouči ezan, nego i neko kome se džematlija može obratiti – poručuje Hazim.
Učenje ezana za njega ima i posebno mjesto u očuvanju bosanske vjerske tradicije. Drago mu je što se s munara u Bosni i Hercegovini ezan i danas uči uživo, kao što su ga učile generacije prije njega.
Uz sve pobrojane obaveze, kaže da je posebna čast stati u mihrab i predvoditi namaz, što nas ponovo dovodi do priče o specifičnostima velikih i centralnih džamija.
– To je iskustvo koje čovjek posebno pamti, pogotovo kada stane u mihrab Istiklal džamije, pred veliki broj klanjača. Biti u jednom od najvećih mihraba na Balkanu i znati da iza tebe stoje safovi ljudi nosi sa sobom posebnu težinu – ističe Hazim.
Imam Istiklal džamije Edin-ef. Hamzakadić kaže da je Hazim u džemat došao na preporuku tadašnjeg mujezina Anesa-ef. Taletovića, danas imama u džematu Kerep pri Medžlisu Islamske zajednice Gradačac. U ocjeni njegovog rada posebno izdvaja osobine koje se, kako kaže, ne mogu svesti na glas i tačnost učenja.
– Hazim je, prije svega, čestit insan. Najčešće se za mujezina navode kvalitete lijepog glasa i tačnosti učenja. Međutim, Hazim posjeduje nevjerovatnu odgovornost i divan edeb. Odgovornost i edeb koje pokazuje u komunikaciji s džematlijama mnogo su važniji od izrazito lijepog glasa – kaže Hamzakadić.
Iskustvo iz Istiklal džamije, Hazim doživljava kao pripremu za buduću imamsku službu. Uz akademsko znanje s Fakulteta islamskih nauka, želi ponijeti i ono što je naučio od svojih učitelja, imama i kolega: kako raditi s ljudima, biti dio kolektiva, preuzeti obavezu i ostati blizak džematu.