Select Page

Piše: Enes Karić

Bosna i Hercegovina je na svome tlu, u svojoj ÔÇťgeografijiÔÇť, udomila Bosnu i Hercegovinu kao: prostor/zemlju, povijest, dru┼ítvo, dr┼żavu, zajednicu, duhovnost.

Iako ni┼íta od ovog pobrojanog bosanskog┬ánije bilo vijekovima stalno i konstantno, mi smo svemu tom bosanskom ─Źesto laskali i laskamo, tepali smo i tepamo kao ┼íto se ─Źini dragom roditelju ili milom ─Źedu. I s pravom ─Źinimo to i danas.

Na stotine je pisaca i histori─Źara, isihasta, franjevaca i sufija, iz razli─Źitih epoha i razdoblja, koji se pomaljaju iznutar svojih divergentnih svjetonazora i vjera, i koji ovu zemlju Bosnu┬ávole. Ljube je i onda kad je sebi─Źno prisvajaju samo za sebe. ─îak i tad je vole kad na nju gledaju kao na plijen.

Te┼íko je pisati o Bosni a da joj se ne udvara. Naro─Źito se to ─Źini(lo) u periodima bosanskoga mira (zapravo du┼żih i┬ávedrih primirja┬áizme─Ĺu stra┼ínih ratova!), kad se bosanski ─Źovjek po─Źne kajati, iako to on ─Źini posve rijetko. Tad on iznova, u stanjima povi┼íene spoznaje da se pro┼ílost ne mo┼że popraviti niti nade pro┼ílosti ostvariti, po─Źne shvatati da je Bosna zemlja u kojoj je nasuprotna razli─Źitost┬áosnova, a privla─Źe─ça sli─Źnost┬ápotka┬ánjenoga platna. Ma koliko ─Źesto bila, u slu─Źaju Bosne, potka slabija od osnove. Eto, to permanentno dovr┼íavanje┬átkanja od proturje─Źja, to jeste pravo bivanje i takvo jeste prete┼żno trajanje Bosne.

Geografija Bosne (zemlja smokve i masline, zemlja junskih snjegova)

Kao da su raznolikosti geografije Bosne, njena tla u svojoj razmje┼ítenosti planina i kra┼íkih polja, u rasprostrtosti posavskih i spre─Źanskih ravnica, u najve─çem obimu oblikovali Bosnu kao povijest i dru┼ítvo, kao dr┼żavu i zajednicu, kao mno┼ítvo duhovnosti koje se odbijaju i privla─Źe. Ima makar zrno istine kad ovdje ustvrdimo da je geografija Bosne kao uglavnom planinske, brdovite, ÔÇťunutra┼ínje zemljeÔÇť odredila da sve u Bosni jeste/bude gotovo uvijek┬áskupa,┬áa da ─Źesto nije┬ázajedno. Da bude vidljivo izvana, ali i skriveno, samozatajno i posve svoje iznutra. To┬ábiti uvijek skupa, a ─Źesto ne biti zajedno┬áopstalo je u brdovitoj kontinentalnoj Bosni, pre┼żivjelo je gotovo hiljadu godina. Jer, ta zemlja je (bila) uto─Źi┼íte. Tako Noel Malcolm ka┼że: ÔÇťBrdovita podru─Źja obi─Źno su slu┼żila kao uto─Źi┼íte ljudima┬ákoji bi u ravnici ina─Źe bili istrijebljeni ili prognani. Treba se samo sjetiti kako su pre┼żivjeli Baski u Pirenejima…”

Na Bosnu kao ÔÇťunutarnju zemljuÔÇť (Terra interior) u koju se┬áulazi┬áukazao je i Ivan Lovrenovi─ç. Bosnu su mnogi opisali i kao zemlju u pro┼ílosti ÔÇťprili─Źno izdvojenu od ostalih,ÔÇť na primjer tako je Bosna ovdje stanovala u XIII stolje─çu. Tako─Ĺer, napisane su i mnoge stranice o ÔÇťudaljenosti BosneÔÇť u nekim povijesnim periodima.

Sve to, ta ÔÇťunutarnjost BosneÔÇť, njena ÔÇťizdvojenostÔÇť od drugih, njena ÔÇťudaljenostÔÇť ÔÇô u─Źinili su da se Bosna u srednjem vijeku preobrazi iz┬áprostora┬áu┬ázemlju, i da se, potom, zatrajno iz te┬ázemlje┬áformira kao┬ádr┼żavni okvir┬ákoji svoje postojanje ima zahvaliti i svojoj geografiji. ÔÇťTe┼íko je domo─çi se Bosne zbog nepristupa─Źnosti njena terena, a kad se jednom i osvoji, sumnjiva je bila vrijednost tog posjedovanja zbog neposlu┼ínosti zemljoradni─Źke vlastele.”

Geografija Bosne i Hercegovine o─Źituje se u obiljima prirodnog prisustva i darivanja, raspore─Ĺenih kako u kontrastu, tako i u ansambli─Źnom i sintetskom postavu. Bosna je na jednom kraju zemlja smokava i maslina, a na drugom ─Źesto joj se dogode junski snjegovi i┬ápredljetnje me─çave┬ána visokim planinama! Svakome je zamjetan kontrast izme─Ĺu opaljenih kra┼íkih polja u Hercegovini (za ljetnjih mjeseci gotovo da im krajolici nalikuju malim saharskim pustinjama i azijskim pustarama), s jedne strane, i plodnih polja i obilja zelenila u Posavini, u dolini Spre─Źe, u mno┼ítvu krajolika oko Une, s druge strane. Nije neobi─Źno kad se takvi kontrasti na─Ĺu u zemljama koje povr┼íinom nadma┼íuju Bosnu sedam puta. Ali, kad ovaj kontrast uokriljuje zemlja kakva je Bosna ÔÇô tad se ta neobi─Źnost vidi kao dar, kao ─Źudo. Uz taj dar idu i mnogi podioci raznolikosti u┬áflori┬ái┬áfauni.

Primorska i priobalna Bosna i Hercegovina je ÔÇťzemlja maslinove graneÔÇť, zemlja ÔÇťsmokvinih stabalaÔÇť. Kao da je Bosna u ove dvije floralne karakteristike jedan biblijsko-kur'anski si┼że Sinajske gore.

Geografija Bosne znamenita je i u ─Źinjenici┬áslivovnog rasporeda┬ánjenih rijeka. Rijeke Bosne razdjeljuju se u dva sliva sa┬ábosanskog lica, iako neravnomjerno. Na primjer, izvori Bosne i Neretve geografski su blizu, ali im je sudbina odredila┬ánasuprotna razvo─Ĺa,┬áNeretva te─Źe prema Jadranskom, Bosna prema Crnome moru! Pa i tokovi tih dviju rijeka sna┼żno nam govore o┬árazdrtosti Bosne┬ána svome jedinstvenom tlu, o proturje─Źju njene cjeline. Kao da se u┬á njenoj raskop─Źanosti za─Źinje po─Źetak┬ára─Źvanja te ┼żivotodavne raznolikosti. K tome, upravo su rijeke Bosne uveliko oblikovale Bosnu kao prostor/zemlju. Jer, dvije┬áslavne vode, Drina na istoku i Sava na sjeveru, sa planinama Dinare na zapadu,┬ásatvorile┬ásu i┬ázatvorile┬áBosnu u njenom aspektu unutarnje zemlje, ome─Ĺuju je kao┬ázemlju koja nad┼żivljava svoju povijest┬ái narode, svoje dru┼ítvo, svoje dr┼żavne ustroje. Uz rijeke Drinu i Savu, rijeka Bosna posvjedo─Źuje se sama kao┬ávrla aorta┬ázemlje Bosne. Zemlja koja ima tako veliki dio svoje granice na velikim rijekama – i sama mora biti bogata i izda┼ína vodom. Kako ka┼że jedan pjesnik Bosanac:┬áÔÇťBosna, to je jedna dobra zemlja.┬áKad pla─Źe klobu─çaju kiseljaci. Sagni se i pij, niko se ne ljuti.”

K tome, Bosna i Hercegovina ima i svoju slavnu ponornicu, Trebišnjicu, ona nekoliko puta pohodi utrobu ove zemlje, pa izranja, e da ohladi njene nutarnje (ras)topline.

Ali, nisu se darovi i obilja vode u Bosni ponudili i uobli─Źili samo kao rijeke i potoci. Obli─Źja vode u Bosni posvjedo─Źuju svoje prisustvo u obilju ki┼íe, snijega, magle, rose, mraza, inja…

U Bosni su prave riznice vode, nad tom zemljom ÔÇťvoda je ki┼ía, voda je rijeka, voda je more, voda je rosa, voda je so─Źica i led, voda je svje┼żina, voda je para…ÔÇť┬áU Bosni su i duboki snjegovi ÔÇô obilje njene vode. Sve to u svojoj mnogostrukosti dariva Bosnu, sve je to uzglobljeno u kontrast vode koji se, opet, razvidno pomalja spram kontrasta dugotrajnih su┼ía i privremenih jenjavanja vodenih tokova i ki┼ía ÔÇô e da ih se u┼żele usta ljud i ┼żivotinja, i upijaju─çe pore biljaka.

Tako vidimo: Svojom geografijom, klimom, smjenom godi┼ínjih doba ÔÇô Bosna je zemlja kontrasta. Te kontraste i odr┼żava proturje─Źna cjelina Bosne.

Svaki ud┼żbenik bosanske geografije ka┼że kratko ÔÇô Bosna, to je kontinentalna zemlja! Topla ljeta! O┼ítre zime! One planine Bosne koje radosno ozelene s kraja aprila i u maju, te se planine uskoro presvuku u ┼żutu i, potom, sme─Ĺu pesimisti─Źnu i sjetnu boju krajem novembra i u dane decembra. I u svojoj meteorologiji Bosna je jedna neprestana mijena i smjena: snijega i ki┼íe, studenih zima i vrelih ljeta, smjena smrzlih krajolika i slatkog cvije─ça po njima.

Znameniti putnici kroz Bosnu uo─Źili su ove ÔÇťnemirne krajolikeÔÇť. Evlija ─îelebi, putnik na┼íom zemljom iz XVII stolje─ça, ostavio je nenadma┼íne opise Bosne. I sam ka┼że da je kraj rijeke Plive sjedio i u┼żivao.

“Eto, sjediti u onim zelenilom obraslim hladnjacima, koji se nalaze ispred

ovih mlinova i promatrati tok kao more velike rijeke Plive, koja znanjem

i mo─çi Bo┼żijom proti─Źe iznad glave, promatrati njeno ru┼íenje niz stijene tako

je zanimljiv i jedinstven [prizor] da se ─Źovjek mora diviti svemo─çnom stvoritelju

i ostati zapanjen i zadivljen. Onaj koji promatra tok ove rijeke u podne

ostaje za─Źaran. Suncem obasjana rijeka Pliva, koja zasja kao ned┼żefski kamen,

i bacakanje mnogih velikih i malih riba jedne za drugom kao munje, krasan

je i ─Źudan prizor!”

S. Bujon, francuski putnik sredinom XIX stolje─ça, pisao je o ÔÇťdivnim ra┼żenim i kukuruznim poljimaÔÇť Bosne, svjedo─Źio je o svojim putovanjima ÔÇť─Źas kroz pitome i vedre predjele, lijepe doline, majure i obronke, ─Źas kroz divlje planine, divljije od ju─Źera┼ínjihÔÇť.

Bujon nam ovdje tako jasno govori o reljefnim kontrastima Bosne.

Bosanska povijest (u nadi da zemljom postane jedno, da poviješću bude sjedinjeno)

Ni povijest Bosne i Hercegovine nije bez kontrasta: jedinstva i o┼ítrih razlika. Ono ┼íto je u jednoj kalendarskoj godini u Bosni┬ásmjena o┼ítre zime i vrelog ljeta, u povijesnim vremenima Bosne to je┬ásmjena velikih perioda┬ánad ovom zemljom i dr┼żavom.

Bosna je posvjedo─Źila srednjovjekovne┬áosvite vremena┬ána svojim ste─çcima, potom osmanski vakat, austrougarsko doba evropljanske nade, dvije jugoslavenske epohe, savremeno nezavisno uspravljanje… Spomenuti veliki periodi povijesti bili su nad Bosnom, ali i u Bosni. Neke narode i ljude ove zemlje ti su periodi dublje, nutarnje i duhovno oslovili, nad nekima su samoizvanjski┬ápregrmjeli┬ákao stra┼ína nesre─ça.

Da je Bosna zemlja kontrasta pokazuje i njena religijska trusnost u srednjem vijeku, njen djelomi─Źan od(a)ziv islamu za vrijeme osmanskog vakta, njeno nacionalno kontrastiranje┬ái razu─Ĺivanje za vrijeme Austro-Ugarske imperije, muk nekih njenih ljudi u svojoj┬ánarodnosnoj neopredijeljenosti┬áza vrijeme jugoslavenske epohe.

Veliki povijesni periodi Bosne, ona izvanjska stolje─ça i desetlje─ça ove zemlje u doba velikih dr┼żava, carstava i imperija, u svojim su o┼ítrim kontrastima nadila┼żeni duhovnim i tihim nutarnjim, ┼íirenjem kr┼í─çanstva (katoli─Źanstva, kasnije i pravoslavlja), potom ┼íirenjem islama i dolaskom dijasporalnog i┬áizbjegli─Źkog judaizma. ┼áirenja, ali i┬ánametanja i nadmetanja┬áraznolikih vjera u Bosni, zapravo su samo podebljavala raznoliku┬ápotku Bosne┬áu nekoj tajnovitoj┬áosnovi Bosne.

Sve ove vjere kojima se bosanski┬á─Źovjek stanovnik┬áili┬á─Źovjek naseljenik┬áodaz(i)vao u odvojenoj nabo┼żnoj radosti, u zasebnoj utjehi ili u muci (ne tako razli─Źitoj od muke drugih mu susjeda!) zakorjenjivale su se u svome veoma prepoznatljivom abrahamovskom/ibrahimovskom stablu u Bosni. Dakako, te sve vjere i religije imale su priliku da nadi─Ĺu i, mo┼żda, otupe o┼ítre rubove bosanske povijesti.

Ali, taman kad se pomisli da je stanovnike Bosne davni patrijarh i praotac Abraham/Ibrahim opomenuo┬ána zajedni─Źki iskon, ubrzo postanemo svjesni da se u Bosni te ─Źetiri jerusalemsko-mekanske vrije┼że – iz zametka abrahamove/ibrahimove vjere – oporo tuma─Źe vrtlo┼żnim nagla┼íavanjem me─Ĺusobnih razlika, isticanjem ÔÇťliticaÔÇť, ukazivanjem na ÔÇťponoreÔÇť ili na visove gorostasnih planina koje se gube u magli. Eto zato je ─Źesto u Bosni (bio) sumnjiv svako onaj ko me─Ĺu ovda┼ínjim vjerama: islamu, katoli─Źanstvu, pravoslavlju i judaizmu, ukazuje na veliki broj mo┼żebitnih sli─Źnosti.

Usprkos sna┼żnoj abrahamskoj/ibrahimovskoj tradiciji u Bosni, o toj tradiciji ovdje nije na─Ĺen konsenzus┬ádobrodo┼íle sli─Źnosti, ve─ç nagla┼íene razli─Źnosti. Tako vjere i religije u Bosni ─Źesto jesu pobo┼żnost, ali i inat. Duhovnost, ali i prkos. Prozor prema drugima, ali i debeli zid od/spram njih. To je zato jer se bosanski ─Źovjek nije na jednak na─Źin odaz(i)vao Bogu. Ali, to je tako zato ┼íto se mnogo toga od povijesti Bosne ─Źesto oblikovalo kri┼íom, u nekoj regionalnoj ili┬ákrajinskoj nutrini┬ánjenih dijelova. Ili, kako ka┼że Nada Klai─ç (u unekoliko druk─Źijem kontekstu): Bosna, to jeste skup(ina) ÔÇťbosanskih zemaljaÔÇť.

Muhamed Had┼żijahi─ç ─Źesto govori o mno┼ítvu ÔÇťbosanskih zemaljaÔÇť. On ka┼że: ÔÇťUsora je bila jedna od ”zemalja” koja se rano povezala s eponimnom Bosnom. ÔÇťHad┼żijahi─ç jo┼í dodaje: ÔÇť… ┼żupe Drina i Zagorje na jugoisto─Źnoj periferiji Bosne… [su] teritorijalne tekovine┬áBosne.ÔÇť Prema Had┼żijahi─çu, ┼żupa Rama se potkraj XII stolje─ça ÔÇťizjedna─Źavala s BosnomÔÇť. Domalo dalje, govore─çi o ┼żupi Neretvi, on ka┼że: ÔÇťU┼íla je [Neretva] u okvir Bosne najkasnije sredinom XI stolje─ça.ÔÇťIsti autor, tako─Ĺer, govori o ÔÇťranoj integraciji zahumskog podru─Źja i Bosne.ÔÇť Eto tako su krajevi: Drina, Usora, Soli, Neretva, Zagorje, Rama, Donji Kraj(ev)i… sve sama podru─Źja ÔÇťbosanskih zemaljaÔÇť, kako bi┬áu mno┼żini┬ákazala Nada Klai─ç.

Mi bismo rekli: Sve su to bosanska┬áteritorijalna tkanja, razdrtosti, suprotstavljenosti. A, opet, tu je i nekakvo┬átkanje spojenosti, jer ÔÇťbosanske zemljeÔÇť nemaju drugdje kud oti─çi iz Bosne.

Budu─çi cjelina od dijelova koji se u svojoj povijesti, dru┼ítvu, duhovnosti… gibaju u skladu sa svojim zami┼íljenim osovinama i stranama svijeta, kao i na volju raznolikih pravaca u molitvama, Bosna je mozaik i mnogih duhovnih kontrasta koji se dodiruju ili se na svojim sastavnim rubovima varni─Źe.

To je ta mnogolika povijesna i iznutarnja naporednost Bosne: da zemljom postaje jedno, a poviješću sjedinjavano, da se stalno dovršava i zgotovljava iako nikad dokraja, nikad svima na radost i zadovoljstvo.

Povijesna naporednost Bosne ho─çe da dru┼ítvom bude raznolika, ali da se ba┼í tim razlikama prepoznaje u nali─Źnim bosanskim duhovnim tonalitetima.

Susretanja u Bosni – Razli─Źita dru┼ítva, raznolika pripadanja

Bosna je zemlja razli─Źitih pripadanja. Sve od kada Bosnu spominju kao prostor, zemlju, kao dr┼żavnu, politi─Źku, geografsku… cjelinu koja pulsira, sve od tada Bosna nije zemlja jedne vjere, nije zemlja samo jednih vjernika! Bolje re─çi, ni na svojim po─Źecima Bosna ve─çinski nije bila zemlja jedne vjere. Ni u ─Źemu Bosna nije toliko divergentna u svojoj cjelini koliko u svojim religijskim razlikama, duhovnim rubovima i o┼ítrinama. S jedne strane, ljudsko stablo Bosne, narodnosno stablo njenih stanovnika (narod─ü) ÔÇô jedno je.

Na pitanje: Ko su stanovnici Bosne? – Noel Malcolm odgovara: ÔÇťJedino razborito ┼íto bi se moglo kazati o etni─Źkom identitetu Bosanaca [i Hercegovaca] jest ovo: oni su bili Slaveni koji su prebivali u Bosni.ÔÇť

U tom dugotrajnom srednjovjekovnom i osmanskom prebivanju Bosna se duhovno granala. Nisu izbori pripadni┼ítava prestali postojati ni kasnije, za vrijeme Austro-Ugarske i jugoslavenskih aran┼żmana. Treba polaziti od pretpostavke da su se divergentna duhovna pripadanja kod┬áobi─Źnih ljudi┬áu Bosni razvijala u samosti, u miru. Na dulje vremenske staze,┬ánikad preko no─çi. Tako─Ĺer, u ┼żivote┬áobi─Źnih ljudi┬áu Bosni religije su u┼íle slobodno. Ni kr┼í─çanstvo (katoli─Źanstvo i pravoslavlje), ni islam, nisu mogli pridobiti obi─Źnog ─Źovjeka bez slobode. Da je bilo tako potvr─Ĺuje (i danas) vjerska i religijska mje┼íovitost┬áobi─Źne Bosne.

I danas (usprkos stra┼ínih agresija i ratova) vidi se pripadanje zemlji Bosni kroz jasni govor istih imena koje nose njive, izvori, gajevi, brijegovi. Na primjer, stolje─çima su muslimani┬ámuslimanskih┬áBrajkovi─ça i katolici┬ákatoli─Źkih┬áBrajkovi─ça (kod Travnika)┬áistim imenima┬ánazivali svoja vrela, izvore, njive. Nije druk─Źije ni sa katoli─Źkom Gu─Źom Gorom i muslimanskim Krpelji─çima.

Diljem Bosne i Hercegovine u velikoj prete┼żnosti zati─Źemo ovaj fenomen jednakog lokalnog nominiranja izvora, njiva, pa┼ínjaka, brijegova, bez obzira na religijsku denominaciju vlasnika. U velikoj prete┼żnosti to vidimo i ondje gdje su zajedno i u susjedstvu pravoslavna i muslimanska, ili pravoslavna i katoli─Źka sela.

Bosna je tu, u ravni┬á─Źovjeka svakodnevice, ostala draga zemlja, nepodijeljena gruda. Tu nije sporno┬ápripadanje zemlji. Kao da ljudi s dru┼ítvene ljestvice na kojoj se prepoznaju seljaci, sirotinja, puk… proosje─çaju jednu blisku zemlju Bosnu i sro─Ĺenost s njom, i to ─Źine s manje divergentnih pristupa. Ali, Bosna je u toj svojoj dru┼ítvenoj zamr┼íenosti otporna na bilo koju strogu unisonost. K tome, jednako tako opire se i svome nestanku.

Za┼íto je to tako? Odgovora mo┼że biti mnogo, jer kad god se radi o Bosni treba znati da se ona ne mo┼że obuhvatiti jednim pitanjem, a ni jednim odgovorom. Dakle, hiljadu godina Bosna se opire svakoj unisonosti, ali jednako tako i svome nestanku, mo┼żda zato ┼íto je ona zaseban dio┬áizrazitog Balkana, njegova najisturenija strana smjerom na zapad. Od Drine, pa dalje ka rijeci Marici, jo┼í je nekoliko ÔÇťponovljenihÔÇť Bosni, iako na druk─Źiji na─Źin. Narezati Balkan u Bosni uvijek je bilo stra┼íno, tragi─Źno, potresno. Uvijek dolazi do manjeg ili ve─çeg ÔÇťnarezivanjaÔÇť Evrope.

Recimo na kraju ovog eseja da su mirni periodi Bosne razlijevali bosanska dru┼ítva (katoli─Źko, pravoslavno, muslimansko, sekularno…) jedna me─Ĺu druga, udijevali ih jedna u druga. U periodima mira┬ánerv bosanske razlike┬ástvorene u ti┼íini i samozatajnosti opet se ohrabri, pa se obnovi, razraste i uspravi. Ratovi su u Bosni uvijek negirali upravo tu┬átihu razliku, zato ┼íto su nametali suprotnosti. Sam rat po sebi je jedna suprotnost svemu ┼íto se realizira u ┼żivotu.

Mo┼żda ova izvanjska i nutarnja zamr┼íenost Bosne vi┼íe nije uzor nikome u velikim megadr┼żavnim projektima i alijansama mo─çi, mo┼żda se tu zemlju jo┼í ponegdje mo┼że ozna─Źiti kao ÔÇťdivljuÔÇť, mo┼żda je u njoj┬áprevi┼íe┬átoga ┼íto pripada ÔÇťdrugomeÔÇť pored ─Źega treba pro─çi tiho, mo┼żda je Bosna jo┼í uvijek zemlja raznoraznih┬ánepotrebnih obzira┬áspram susjeda, kom┼íije, ─Źovjeka druk─Źije vjere. Mo┼żda je sve to tako.

Ali, šta je alternativa u ovom savremenom svijetu koji svakim danom postaje sve raznolikiji?

(Preporod.info)