akademik Enes Karić
(Predgovor knjizi Husein Đozo – Eseji na arapskom, izd. Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2022)
Ove godine navršava se 110 godina od rođenja (1912-2022) i četrdeset godina od smrti (1982-2022) profesora Huseina Đoze. Prezentirajući njegove eseje koje je napisao i objavio na arapskom (uz naporedno objavljivanje naših prijevoda tih eseja na bosanski), te objavljujući dvojezično komentar o njegovim kritičkim, reformatorskim i obnoviteljskim idejama, Fakultet islamskih nauka želi da, na prigodan način, podsjeti na ovog čovjeka koji je u Islamskoj zajednici proveo veliki dio svoga života, reformirao njezin rad i djelovanje, i u njezinim glasilima napisao ogroman broj vjerskih komentara, radova, eseja, fetvi, nekrologa i članaka s raznolikom tematikom.
Husein Đozo (1912-1982) imao je loman i težak život. Nakon osnovnog školovanja u Foči u Medresi Mehmed-paše Kukavice, prelazi u Sarajevo i početkom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća školuje se u Atmejdan medresi, kao i, kratko vrijeme, u Gazi Husrevbegovoj medresi. Potom se upisuje u Šerijatsku sudačku školu i završava je 1933. godine. Od akademske 1934-1935. pa do akademske 1938-1939., Husein Đozo se školovao na najpoznatijem islamskom univerzitetu al-Azhar u Kairu (na Pravnom fakultetu, Kullijatu š-šarīah). Po
svojoj užoj obrazovnoj vokaciji, Đozo je bio pravnik.
Od kraja 1939. godine Đozo je radio u Ulema Medžlisu u Sarajevu, najvišem upravnom tijelu Islamske zajednice, a također je bio jedno vrijeme angažiran i kao profesor i suplent u Gazi Husrevbegovoj medresi. Husein Đozo je jedan od najvažnijih potpisnika Sarajevske Rezolucije (iz 1941) protiv ustaških progona Srba, Jevreja, Roma i drugih koji su u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bili zlostavljani i eksterminirani. U vihoru Drugog svjetskog rata, u godinama 1943. do 1945. godine, Husein Đozo je služio kao tabor-imam u 13. SS brdskoj diviziji zvanoj Handžar. Nakon uspostave socijalističke Jugoslavije 1945. godine, Husein Đozo je zbog svoga služenja u 13. SS brdskoj diviziji od Vojnog suda u Sarajevu bio osuđen na pet godina zatvora (1945- 1950). Na suđenju u Sarajevu presudom je ustanovljeno jedino to da je ‘podizao moral u neprijateljskoj vojci’, te se zbog toga osuđuje na pet godina zatvora. Iz presude se posredno, ali posve jasno, vidi da Vojni sud u Sarajevu nije našao nikakve dokaze da je Husein Đozo počinio bilo koje ratne zločine ili da je imao bilo kakve komandne odgovornosti.
Iako ima zapaženih studija i knjiga o spomenutoj 13. SS diviziji (na primjer od Xaviera Bougarela, Handžar divizija. Waffen-SS u Bosni 1943- 1945., Sarajevo, 2021), još uvijek nije napisano cjelovito, na dokumentima i na naučnoj kritici zasnovano djelo o za Huseina Đozu
osobno vezanim okolnostima pod kojima je on stupio u službu u tu vojnu formaciju nacističke Njemačke. Treba samo reći da je to tema koja pripada historičarima, oni treba da dođu do arhiva do kojih se još nije došlo. Također, treba reći i to da je Husein Đozo o tom
svom gotovo trogodišnjem periodu života uglavnom šutio, nerado ga je ikome spominjao. Također, daleko od toga da je taj period svoga života (1943-1945), kao i nekoliko pamfleta koje je, nažalost, tada objavio, smatrao nečim što bi njemu služilo na čast. Svojim opredjeljenjem da se kasnije predano angažira u Islamskoj zajednici koja je bila lojalna Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji,
Husein Đozo je najbolje pokazao da je period njegova života od 1943-1945. godine bio jedan ekscesni slučaj, nešto što je nemila iznimka kojoj on srcem i dušom nije pripadao i čega se poslije gnušao.
Nakon odsluženja zatvorske kazne (1950), Huseinu Đozi su nekoliko godina bila oduzeta građanska prava. Nekoliko godina radio je u sarajevskim preduzećima, u jednom ili dva kao vrijedan knjigovođa. U “Glasniku” Vrhovnog islamskog starješinstva počinje opet pisati 1958. godine, tada se javlja radom “Marija majka Isusova u Kur’anu i u islamskoj predaji”. Potom je, praktički, imao kontinuiranu saradnju sa “Glasnikom” sve do svoje smrti 1982. godine. Ovdje treba spomenuti i njegovu nikad dovoljno istaknutu uredničku ili saradničku ulogu u islamskim novinama “Preporod” (od 1970), kao i u kalendaru Islamske zajednice “Takvim” (gdje se javlja svojim člancima od 1968. godine).
U životu Huseina Đoze 1958. godina važna je kao početak njegove rehabilitacije od strane organa socijalističke vlasti u tadašnjoj Jugoslaviji. Naime, tadašnje rukovodstvo Islamske zajednice, prije svih reisu l-ulema Ibrahim ef. Fejić (umro 1962) i reisu l-ulema
Sulejman ef. Kemura (umro 1975), obojica iz partizanskih ili partizanima naklonjenih porodica, htjeli su da Huseina Đozu zaposle u
Islamskoj zajednici na poslovima najvišeg savjetnika za vjerska pitanja i za tumačenje islama. Cijenili su njegovu učenost, obrazovanje i
reformatorsko opredjeljenje kad je posrijedi tumačenje islama i islamskih učenja.
Do danas nisu istražene sve okolnosti pod kojima je socijalistička vlast i komunistički rukovodioci (vjerovatno Avdo Humo, Nijaz Dizdarević, Hasan Grabčanović, Džemal Bijedić i drugi) rehabilitirali Huseina Đozu. Do rahabilitiranja Huseina Đoze nije moglo doći bez posredovanja kod tadašnjih nadležnih socijalističkih vlasti i najviše pozicioniranih komunističkih kadrova da mu se dozvoli da se angažira i da radi u Islamskoj zajednici počev od kraja pedesetih godina dvadesetog stoljeća.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini se, u nekoliko navrata, suprotstavljala pokušajima da se uloga Huseina Đoze u Drugom svjetskom ratu izjednači sa ulogom okorjelih ratnih zločinaca. Husein Đozo jeste služio u 13. Brdskoj SS diviziji, ali Husein Đozo nije bio
nacista! Husein Đozo nije počinio ratne zločine! U svojim saopćenjima Islamska zajednica odbacivala je pokušaje da se Huseina Đozu
poistovjeti sa nacistima i ratnim zločincima. Tako se u saopćenju Islamske zajednice koje je objavljeno 15. januara 2021., kaže:
“Đozo je odslužio zatvorsku kaznu i poslije toga je svojim radom u državnim institucijama i Islamskoj zajednici na najpotpuniji način potvrdio svoj status slobodnog građanina i svoje pravo na slobodno javno djelovanje. Djelujući u tom svojstvu u Islamskoj zajednici,
pružio je nemjerljiv doprinos osavremenjavanju njezinih institucija, posebno obrazovnog sistema, povezivanju islamskih vrijednosti i
humanističkih vrijednosti modernog doba, afirmaciji međuvjerske tolerancije i saradnje među pripadnicima različitih zajednica u
Bosni i Hercegovini. Osuđujemo svaki pokušaj dovođenja na istu ravan ličnosti Huseina Đoze i glavnog kreatora i izvršioca četničkog
zločina genocida nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu.“
U periodu od 1958. godine Husein Đozo je bio postupno angažiran i radio je na mnogim područjima u Islamskoj zajednici, sarađivao je
i uređivao “Glasnik”, bio je vjersko-prosvjetni referent u Islamskoj zajednici u socijalističkoj Jugoslaviji, sarađivao je i potom uređivao
kalendar “Takvim”, bio je glavni pokretač islamskih novina “Preporod”, bio je predsjednik Glavnog odbora udruženja ilmije, u Gazi Husrevbegovoj medresi bio je profesor vjerskih predmeta, a od 1977. godine i osnivanja i otvaranja Islamskog teološkog fakulteta,
biva izabran za profesora tumačenja Kur’ana i na tom mjestu ostaje sve do svoje iznenadne smrti 1982. godine.
Ovih šest eseja na arapskom Husein Đozo objavio je u posljednje dvije decenije svoga života. Potrebno je temeljitije istražiti da li je objavio još neke svoje eseje na arapskom u tada poznatim časopisima u islamskom svijetu. To ostaje za daljnja istraživanja i ostaje zadaćom mlađima. Kao što se vidi, osnovna tema koja povezuje sve ove njegove eseje na arapskom jeste kritika slijeđenja starih i preživjelih autoriteta i mezheba, zalaganje za reformu tumačenja šerijata i obnovu islamskog mišljenja u duhu savremenog doba. Te teme su bile središnje u mišljenju Huseina Đoze. O tome pišemo šire i u našem komentaru na kraju ove knjige. Želja nam je da objavljivanjem arapskih eseja Huseina Đoze, sa naporednim prijevodom na bosanskom jeziku, podsjetimo na njegov predan rad na Islamskom teološkom fakultetu (1977-1982). Također, objavljivanjem ovih eseja hoćemo istaći njegovu ulogu u razvoju reformatorskih programa i kritičkih pristupa u osavremenjivanju islamskih studija u Bosni i Hercegovini, na Balkanu i u ovom dijelu Evrope. Uloga Huseina Đoze koju je imao kao vjersko-prosvjetni referent u Vrhovnom islamskom starješinstvu u SFR Jugoslaviji ogleda se u dinamiziranju vjerskog i prosvjetnog rada cjelokupne Islamske zajednice u toj Jugoslaviji, kako među Bošnjacima tako i Albancima. Može se kazati da je ovih potonjih četrdeset
godina nakon njegove smrti Islamska zajednica umnogome slijedila obrazovne i reformatorske projekte i ideje za koje se zalagao profesor
Husein Đozo.
U Sarajevu, mjeseca ramazana
1443. po hidžri (april 2022).
Recent Comments